Jevrejska dijaspora

Jevrejska dijaspora ili, rjeđe, jednostavno Dijaspora (hebrejski: Galut גלות, jidiš: Goles) je naziv za prisilna istjerivanja Izraelita iz Zemlje Izrael - područja današnje države Izrael i dijelova Jordana i Libanona - odnosno za jevrejske zajednice u svijetu koje danas postoje kao posljedica tih istjerivanja. Od 1930-ih se u modernom hebrejskom jeziku za dijasporu koristi izraz Tefutzot תפוצות, "rasijani".[1]

Kao početak dijaspore se tradicionalno navodi period između 8. i 6. vijeka pne. kada su uništena kraljevstva Izrael i Juda, razoren prvi Hram (cca. 586. pne.), a njihovo stanovništvo poslano u babilonsko ropstvo. Dijaspora se vezuje i uz uništenje Drugom hrama i posljedice neuspjelog Bar Kohbinog ustanka za rimske vlasti nad Judejom u 1. i 2. vijeku.

Jevreji koji su nakon tih događaja protjerani i prodavani u roblje su s vremenom razvili zajednice koje su postale središta proučavanja Tore i judaizma. Od 1948. godine, kada je uspostavljena država Izrael, izraz jevrejska dijaspora se uvriježio kao opis svih Jevreja koji žive njenih granica.

Izvori uredi

  1. Simon Rawidowicz, Benjamin C. I. Ravid, Israel, the ever-dying people, and other essays‎, Associated University Presses, Inc., Cranbury, NJ., note p.80

Fusnote uredi

Eksterni linkovi uredi