Јеstive gljive su one gljive koje se koriste u ljudskoj ishrani.

Šampinjoni su česte šumske gljive i mogu se lako uzgajati.

Historija uredi

Ljudi su koristili gljive u ishrani još u doba Babilonaca, starih Egipćana, ali i Indijanaca. Također su ih koristili i u Kini i Japanu prije nekoliko tisuća godina, ne samo u kulinarstvu, već i zbog ljekovitosti pojedinih vrsta. Stari filozofi su jela spremljena od gljiva nazivali "carskom hranom", pa čak i "hranom bogova".

Hranjivost uredi

 
Reishi, najpoznatija ljekovita gljiva.

Gljive se koriste gotovo u svim svjetskim kuhinjama zbog prijatnog ukusa, ali i bogatstva potrebnih supstanci. Poput drugih živih bića, gljive se najvećim dijelom sastoje iz vode (75-93%) i proteina (2,5-7%), ali su značajni i njihovi drugi sastojci: ugljikohidrati, neki minerali (posebno je značajno prisustvo fosfora), kао i vitamini. Таkođer, aromatični sastojci čine da gljive mogu biti začin jelima i dosta podići njihov kvalitet.[1]

Priprema uredi

 
Hrpa isušenih gljiva.

Gljive se brzo kvare, posebno u toplim mjesecima, pa njihova priprema počinje još na terenu. Preporuka je da se skupljaju u korpama od pletenog pruća baš zato da bi se spriječilo kvarenje. Ljeti ih treba jesti istog dana kada su ubrane.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Маrtić, М. 2003. Naše gljive. Legenda: Čačak.