Jakov Sedlar
Jakov Sedlar (6. 11. 1952., Split) je hrvatski filmski režiser i producent.
| Jakov Sedlar | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 6. 11. 1952. Split |
| Partner | Nina Er Grott (?-?) Almira Osmanović |
| Profesionalne informacije | |
| Zanimanje | filmski režiser, producent |
| Opus | |
| Djelatni period | 1984.–danas |
Filmografija uredi
- U sredini mojih dana, 1988.
- Gospa, 1994.
- Ne zaboravi me, 1996.
- Agonija, 1998.
- Četverored, 1999.
- Sjećanje na Georgiju, 2002.
- Milost mora, 2003.
- Jeruzalemski sindrom, 2004. (hrv. - izr. film)
- The Soccer Academy, 2004. (televizijska serija)
- The Righteous Road of Stepinac (2010.), dokumentarni film
- Jasenovac - istina, 2016., dokumentarni iflm
Kontroverze uredi
Sedlar se našao na udaru kritika zbog optužbi da u filmovima promovira hrvatski nacionalizam i politiziranje. 5. 4. 2016. premijeru je dočekao njegov dokumentarni film Jasenovac – istina koji govori o zločinima komunističkih vlasti u logoru Jasenovac od 1945. do 1951. godine koji su, kako se tvrdi u filmu, bili prešućivani. Međutim, na kraju filma se napušta ta tematika i prelazi na moderno doba, te se spominju razni ljevičarski političari u Hrvatskoj koji navodno "prešućuju komunističke zločine" (Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Milorad Pupovac), kao i razni novinari poimenice koji im navodno pomažu (Miljenka Jergovića, Jurice Pavičića, Ante Tomića, Davora Butkovića i drugih),[1] što je ocijenjeno tendencioznim i irelevantnim za navodnu temu filma, kao i svojevrsnim prozivanjem nepodobnih osoba putem filma. Slavko Goldstein je izjavio kako je taj film "pun poluistina, laži i falsifikata", te kako je kraj koji spominje javne ličnosti poimenice "direktna optužnica protiv pojedinaca i tjeralica".[2]
Vladimir Matijanić je za novine Slobodna Dalmacija zapisao kako film "ne dokazuje da su nakon oslobođenja partizani u Jasenovcu masovno likvidirali zarobljenike, niti da je pod ustaškom strahovladom logor bio isključivo 'radni i sabirni'".[3] Jedna od teza u filmu je i navodni novinarski naslov Vjesnika iz 1945. o leševima koji su uzvodno dospijeli do Zagreba, a koji je naknadnim istraživanjem razotkriven kao falsifikat.[4] Zbog optužbi za falsificiranje, poricanje zločina i govora mržnje protiv novinara, odvjetnik Veljko Miljević je naveo da bi zbog filma Sedlar mogao završiti i u zatvoru.[5]
Izvori uredi
- ↑ „Split: Prikazan dokumentarni film “Jasenovac-istina” Jakova Sedlara”. Nacional. 7. 4. 2016.
- ↑ Mija Pavliša (5. 4. 2016). „Goldstein: Sedlarov film 'Jasenovac - istina' pun je poluistina, laži i falsifikata”. tportal.hr.
- ↑ Vladimir Matijanić (6. 4. 2016). „U Splitu prikazan "Jasenovac-istina", film u kojem se Sedlar i Hitrec obračunavaju s neistomišljenicima”. Slobodna Dalmacija.
- ↑ „OTKRIVAMO - JASENOVAC-FOTOŠOPIRANA ISTINA: Sedlarov udarni argument o plivanju leševa uzvodno je loša montaža”. lupiga.com. 7. 4. 2016.
- ↑ „Jakov Sedlar bi zbog filma ‘Jasenovac – istina’ mogao u zatvor”. telegram.hr. 18. 4. 2016.
Eksterni linkovi uredi
- Jakov Sedlar na sajtu IMDb