Ivan Filipović Grčić

Don Ivan Filipović Grčić, (Sinj, prije 1660. - Klis?, nakon 1715.) svećenik, književnik i protuosmanski ratnik.

Spominje ga se na početku Morejskog (Bečkog) rata, 1685., kao uglednog vođu velike skupine Cetinjana s kojom je napustio tursko podaništvo i prešao u Solin. Sudjeluje u tadašnjim borbama na hrvatskom jugu, a nakon oslobođenja Sinja od Turaka, 1686., vraća se u Sinj, gdje mu brat Mate uskoro postaje harambaša jedne od bandira. Zbog svojih zasluga od mletačkog dužda prima orden Reda sv. Marka, te postaje vitezom (kavalirom).

God. 1704. u Veneciji, ponovno izdaje Divkovićeve Besjede, no u ikavskom obliku (Beside), a također i vlastitu liturgijsku pjesmu "Pisma koja se piva iliti kanta po epistoli na misi svake nedilje četvrte u misecu, što u jedni strana zovu Mladu nedilju". Na njenom kraju nalazi se zaziv: "Svagda nam bilo Ime Isusovo u pomoć, i ob dan i ob noć, i Prisveto Trojstvo i Divica Marija naša pomoćnica i Sveti Jerolim, Sveti Juraj Mučenik, Sv. Ilija, naše zemlje protekturi, Bosne, Ercegovine, Hrvata i svega slavnoga slovinskoga naroda i jezika hrvatskoga, molite se za nas".

U Bitci pod Sinjem 1715., kao izaslanik, pred turskim predstavnicima odbija predaju grada. Pokopan je vjerojatno na Klisu.

Filip Grabovac ga su svom Cvitu razgovora spominje kao istaknutog ratnika. Također, Andrija Kačić Miošić ga u Razgovoru ugodnom, u pjesmama o sinjsko-cetinskim vitezovima i junacima uvijek stavlja na prvo, počasno mjesto, a o njemu ima i posebnu pjesmu. Ušao je i u pučku predaju pa ga se u pjesmama Bože-Bojana Domnjaka, poznatog guslara s kraja 19. i poč. 20. st., naziva Manuelom Grčićem.

Izvori

• Soldo, Josip Ante; Sinjska krajina u 17. i 18. st., Sinj 1995. ISBN 953-96429-1-4 (cjelina), ISBN 953-96429-0-6
• Kukuljević Sakcinski, Ivan; Bibliografija hrvatska, Zagreb 1860.