Masakr u Sijekovcu

(Preusmjereno sa stranice Incident u Sijekovcu)

Masakr u Sijekovcu, također poznat kao napad na Sijekovac, te pokolj u Sijekovcu označava događaje koji su se zbili 26. i 27. marta 1992. u selu Sijekovac kraj Bosanskog Broda, a koji su rezultirali smrću više desetaka osoba srpske nacionalnosti.

Sijekovac na mapi Bosne i Hercegovine
Sijekovac
Sijekovac

Do njih je došlo tokom raspada Jugoslavije, odnosno eskalacije oružanih incidenata na području Bosne i Hercegovine koji će za nekoliko sedmica prerasti u rat u Bosni i Hercegovini. U ta dva dana su selo Sijekovac zauzele lokalne milicije organizirane u (muslimansku) Teritorijalnu odbranu BiH i Hrvatsko vijeće obrane, i uz pomoć Hrvatske vojske. Što se događalo nakon tog zauzimanje je predmet velikih kontroverza; srpski izvori tvrde da su muslimansko-hrvatske snage bez ikakvog povoda tada zapalile 50-ak kuća u selu[1] i poubijale žitelje srpske nacionalnosti. Helsinki Watch, pak, prema navodima očevidaca, tvrdi da u pitanju nije bio pokolj nego oružani sukob u kome je stradalo 20-ak pripadnika JNA i srpskih paravojnih formacija, a da su civilne žrtve nastale "slučajno", kada su se mještani našli između dvije sukobljene strane.[2] Napad na Sijekovac je, prema drugim izvorima, bio odgovor hrvatsko-muslimanskih snaga na pokušaj srpske strane da zauzme savski most koji vodi prema Hrvatskoj[3] odnosno pokušaj, da se Bosanski Brod, koji je pod svoju vlast nastojala staviti Republika Srpska, vrati pod službenu vlast Bosne i Hercegovine ili spriječi njegovo korištenje kao baza za nove srpske napade na Hrvatsku.[4]

Broj žrtava i istraga uredi

O događajima u Sijekovcu nakon rata nikada nije provedena službena istraga niti provedeno suđenje na kome bi se mogle ustanoviti činjenice. Zbog toga se često navode različiti podaci o broju žrtava - od 20, preko 47 do 60 ili 70.

Godine 2004. je Federalna komisija za pronalaženje nestalih osoba, tijelo Federacije BiH, otpočelo iskopavanja kraj Bosanskog Broda lokacije za koje se vjerovalo da su u njoj pokopane muslimanske (bošnjačke) žrtve.[5] Enisa Adrović, istražnja sutkinja iz Zenice koja je vodila ekskuhamcije, navodi da su ona trajala 14 dana i otkrila 59 leševa, te da su oni većinom pripadali civilima srpske nacioanlnosti. Samo 8 leševa je kraj sebe imalo predmete pomoću kojih ih se moglo identificirati, a 49 nije imalo ništa što bi pomoglo identifikaciji. Među leševima je bilo 18 djece. .[5]

Neki od funkcionara koji su sudjelovali u ekshumaciji su sumnjali kako su žrtve, zapravo, prevezene iz Vukovara. Savo Štrbac, direktor Veritasa je, pak, izjavio da broj dječjih leševa uveliko nadmašuje broj nestale djece iz Sijekovca.[6] Tomo Aračić, predsjednik Udruženja '92, organizacije koja je potakla ekshumaciju, tvrdi da ne zna za nikakvu vukovarsku djecu u Sijekovcu.[7] Marko Jurišić, predsjednik Komisije, je izjavio da se "ne može ustanoviti" identitet ni nacionalnost žrtava, odnosno da se treba čekati stručna analiza.[7]

Kontroverze uredi

Događaji u Sijekovcu su predmet velikih kontroverzi, s obzirom da su se zbili u "delikatnom" trenutku, odnosno nekoliko dana dana prije 1. aprila 1992., datuma koji se službeno označava kao početak rata u BiH, kao i proglašenja nezavisnosti BiH. U vrijeme tih događaja je BiH još uvijek bila formalno dio raspadajuće Jugoslavije, a Hrvatska, čije su snage sudjelovale u napadu na Sijekovac, poricala oružani angažman na tlu druge suverene države. Srpska strana tvrdi da su hrvatske i muslimanske snage bez ikakvog povoda poubijale civilno srpsko stanovništvo. Prilikom suđenja na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ), obrana Milomira Stakića i Momčila Krajišnika je pokolj u Sijekovcu kao dokaz da su rat prvi započeli Bošnjaci (Muslimani) i Hrvati napadom na Srbe.[8][9][10]

Iz hrvatskih i bošnjačkih krugova se tvrdi kako u Sijekovcu nije bilo nikakvog pokolja civila, odnosno da su sve žrtve bile vojnici stradali u sukobima, te da je pokolj izmišljen u propagandne svrhe. Tako Petar Mrtalj, koji je u vrijeme rata bio načelnik tehničke službe 101. bosanskohercegovačke brdske brigade, tvrdi da su na spomeniku 47 civilnih žrtava rata upisana i imena vojnika - stradalih u sukobima - ali i imena ljudi “koje su Srbi ubili 1996. godine, kad su se vratili iz Slavonskog Broda u Sijekovac”, među njima i imena Joze i Vasilja Bačića, koji su se vratili u Bosanski iz Slavonskog Broda 1996. godine, ali su mjesni Srbi ubili jer je navodno prešao na stranu Hrvata. I njihova su imena stavili na popis stradalih 26. ožujka 1992. Na spomeniku je i ime Save Ćerića, koji je također ubijen kad je rat završio.[11]

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović i premijer Republike Srpske Milorad Dodik posjetili su 2010. groblje žrtava kako bi im odali počast.[11] Josipović je zbog svoje geste, kojom je s hrvatske strane prvi put implicitno priznata mogućnost da se uistinu zbio pokolj civila, postao predmetom žestoke kritike iz hrvatskih desničarskih i nacionalističkih krugova.

Literatura uredi

Izvori uredi

  1. 18. godišnjica stradanja Srba. B92. 26. III 2010. 
  2. Helsinki Watch, str. 45
  3. Chuck Sudetic (28. 03. 1992.). BOSNIA ASKING U.N. FOR PEACE FORCES. New York Times. Pristupljeno 02. 06. 2010. 
  4. Cushman, str. 29
  5. 5,0 5,1 Nezavisne novine (11. 08. 2004.). „EXHUMATIONS - Most victims suspected to be civilians from Vukovar”. SFOR Main News Summary. NATO. Pristupljeno 02. 06. 2010. 
  6. Nezavisne novine i Oslobođenje (12. 08. 2004.). „EXHUMATIONS - Exhumation of mass grave at Sijekovac completed, 59 bodies found”. SFOR Main News Summary. NATO. Pristupljeno 2. VI 2010. 
  7. 7,0 7,1 Garmaz, Željko; Matkić, Zoran (13. 08. 2004.). „Djeca iskopana iz grobnice u Sijekovcu nisu iz Vukovara”. Vjesnik. Arhivirano iz originala na datum 2004-08-17. Pristupljeno 1. V 2009. 
  8. Testimony of one Nijaz Kapetanović. Case Number IT-97-24-T, the Prosecutor versus Milomir Stakic. UN ICTY. 14. V 2002. str. 2976. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-28. Pristupljeno 02. 06. 2010. »Q. [...] Have you ever heard of massacres at Sijekovac and Kupres which occurred in the month of March 1992? A. As far as I heard, yes. [...]« 
  9. Open session. Case Number IT-97-24-T, the Prosecutor versus Milomir Stakic. UN ICTY. 18. 11. 2002.. str. 9086. Pristupljeno 6. II 2010. »[Defence attorney] Mr. Lukić: [Interpretation] Therefore, the incursion of the regular Croatian forces into the territory of Bosnia and Herzegovina occurred on the 3rd of May, 1992. After that, on the 26th of March, there was the massacre of Serb civilians in the village of Sijekovac in Bosanski Brod Municipality which was also covered in all the media, and members of the presidency of Bosnia and Herzegovina went to the scene. [...]« 
  10. Obrana: Krajišnik je žrtva nepravde. Sense Agency. 10. listopada 2005. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 6. II 2012. 
  11. 11,0 11,1 POSAVLJACI JOSIPOVIĆU Ne idite u Bosansku Posavinu, Dodik će vas prevariti. Slobodna Dalmacija. 29. svibnja 2010. Pristupljeno 6. II 2012. 

Vidi još uredi