Imperijalizam je politika neke države usmjerena na širenje neposredne ili posredne kontrole nad vanjskim teritorijima ili drugim državama u svrhu bogaćenja, dobijanja strateških resursa ili ostvarivanja vojnog, ekonomskog ili političkog primata u svijetu.

U 19. vijeku imperijalizam je dobio novo značenje kao ideologija kojoj je svrha bila opravdati imperijalističku politiku, bilo vjerskim, rasnim, kulturnim ili nekim drugim argumentima. Jedna od najčešćih oblika te ideologije bila je teza o Bremenu bijelog čovjeka, prema kojoj su imperijalističke države kao imale dužnost pokoriti teritorije u Africi, Aziji i na Pacifiku kako bi tamošnjim primitivnim domorocima donijele blagodati zapadne civilizacije.

Imperijalizam, koji se u svojoj najekstremnijoj formi pokazao za vrijeme Utrke za Afriku, bio je jedan od ključnih uzroka prvog svjetskog rata. Zbog toga ga je Lenjin nazvao posljednjim stadijem kapitalizma, a i među ne-komunističkom inteligencijom je stekao pejorativno značenje.

Kao termin se nastavio koristiti čak i nakon drugog svjetskog rata i raspada evropskih kolonijalnih imperija, pogotovo u svrhu opisa hladnoratovskih postupaka SAD i SSSR.

Mnogi drže da imperijalizam nikada nije nestao, nego da se jednostavno transformirao u druge oblike, od kojih je najčešće spominjan američki kulturni imperijalizam. Mnogi danas globalizaciju smatraju oruđem američkog imperijalizma.

Vanjske veze uredi