Dio serije filozofskih članaka na temu
Humanizam
(humanističke filozofije)


Sretno ljudsko biće

Humanizam (svjetonazor)

Međunarodna humanistička
i etička unija (IHEU)

American Humanist Association
Amsterdamska deklaracija
British Humanist Association
National Secular Society

Sekularni humanizam

Council for Secular Humanism
Sekularna humanistička deklaracija

Religijski humanizam

Kršćanski humanizam
Humanistički budizam
Humanistički judaizam

Srodni članci

Etička kultura
Integralni humanizam
Marksistički humanizam
Posthumanizam
Lista humanista

Historija humanizma

Humanizam i renesansa
Humanizam u Njemačkoj
Humanizam u Francuskoj
Humanistički manifest

 p  r  u 

Humanizam je razdoblje kasne povijesti obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih rimskih i grčkih književnosti i civilizacije. Začeci se nalaze u talijanskim gradovima 14. st., ali humanizam svoj procvat doživljava tijekom 15. st., kada se širi i na veći dio Europe. Obilježuje ga eklektična uporaba antičke filozofije i njezino uklapanje u kršćansku srednjovjekovnu filozofiju te vjera u sposobnost i vrijednost čovjeka. Pristaše humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni djelatnici, kao i vladari i drugi predstavnici društvene elite (dvorjanici, kondotjeri, aristokrati). Razdoblje humanizma pripremilo je preporod znanosti i umjetnosti u Europi (renesansa).

Glavni su predstavnici: Dante Alighieri, Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Giovanni Pico della Mirandola, L. Valla, Thomas More, H. Grotius, Johannes Reuchlin, Erazmo Roterdamski, P. Melanchthon; u Hrvata: Ivan Česmički, Marko Marulić i dr.

U općenitom smislu humanizam predstavlja bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe.