Hrvati u Srbiji

Hrvati u Srbiji su od 2005. priznati kao nacionalna manjina. Prema popisu stanovništva iz 2002, u Srbiji živi 70.602 Hrvata od čega 56.546 u Vojvodini, a 14.056 u Centralnoj Srbiji.

Većinu Hrvata u Srbiji čine Hrvati u Vojvodini.Na teritoriji Kosova i Metohije takođe postoji hrvatska manjina - Janjevci.

Hrvatski jezik je jedan od šest zvaničnih jezika u Vojvodini.

Hrvati u Vojvodini uredi

Prema popisu iz 2002. godine na teritoriji Vojvodine 56.546 stanovnika se izjasnilo da su Hrvati ili 2,78% od ukupnog broja stanovnika u pokrajni.

Oko dve trećine današnjih Hrvata u Vojvodini su bunjevačkog ili šokačkog porekla. Najveći broj Hrvata Bunjevačkog porekla živi u selima u okolini Subotice: Bikovo, Gornji Tavankut, Donji Tavankut, Đurđin, Mala Bosna i Stari Žednik. Hrvati Šokačkog porekla uglavnom žive uglavnom u: Sonti, Apatinu, Bačkom Bregu i Bačkom Monoštru.[1]

Prema podacima iz 1851, na teritoriji Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata živelo je 62.936 Bunjevaca i Šokaca i 2.860 Hrvata.[2]

Hrvati u sremskim selima Hrtkovcima i Nikincima, u opštini Ruma, poreklom su katolički Albanci (Klimenti) koji su se naselili 1737. zajedno sa Srbima tokom Seoba. Vremenom su govorili samo srpskim jezikom a početkom 20. veka posle Prvog hrvatskog katoličkog kongresa pod pritiskom katoličkog sveštenstva počinju da se izjašnjavaju kao Hrvati.[3]

U Banat u postoje hrvatske zajednice koje su doseljene za vreme Habsburške Monarhije, odnosno nakon oslobođenja tih krajeva od Turaka.

U Bačkoj postoje Hrvati koje su vlasti doselile za vreme kolonizacije Vojvodine, a širom Vojvodine postoje i Hrvati koji su došli u Vojvodinu unutrašnjim migracijama (poslom, bračno) za vreme Austrougarske i obe Jugoslavije. Organizovanom kolonizacijom 1945-1948. je od Hrvata najviše doseljeno dalmatinskih Hrvata, s područja Metkovića, Sinja, Vrlike, Drniša, Benkovca, Splita, Šibenika, Trogira, Zadra, iz zaleđa Dalmacije i ostrva. Po procenama ih je ukupno bilo oko 4000. Mario Bara: Pregled istoriji Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. marta 2011. Doseljeno je i iz ostalih djelova Hrvatske, uglavnom Gorskog Kotara te Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Dalmatinski Hrvati su uglavnom naseljeni u Stanišić i Riđica, u manjem broju u Sivac, Guduricu i veće vojvođanske gradove. Pripadnici vojnih jedinica su naseljeni u ZKVH] Hrvati iz Bosne, Gorskog Kotara i Hercegovine su naseljeni u Bešku, Svetozar Miletić i Petrovaradin.

Hrvati na Kosovu i Metohiji uredi

Glavni članak: Janjevci

Na teritoriji Kosova i Metohije, najveći broj Hrvata živi više stotina godina u Janjevu i okolnim selima. Prema popisu iz 1991. broj Hrvata na KiM je bio 8.062.

Kako su hrvatski političari u SFRJ od 1980-ih podržavali odvajanje Autonomne pokrajine Kosova i Metohije iz sastava SR Srbije i Jugoslavije, i kako su i Hrvati i Albanci kao glavnog svog neprijatelja videli Srbe, pripadnici hrvatske manjine su pošteđeni prilikom proterivanja nealbanskog stanovništva sa Kosova i Metohije u junu 1999. godine posle NATO agresije i danas žive u mestima kao i pre 1999.

Popisi stanovništva uredi

Broj Hrvata u Srbiji prema popisima:

  • 1948: 169.864 (2,60%)
  • 1953: 173.246 (2,48%)
  • 1961: 196.409 (2,57%)
  • 1971: 184.913 (2,19%)
  • 1981: 149.368 (1,60%)
  • 1991: 105.406 (1,08%)
  • 2002: (bez KiM) 70.602 (0,94%)

Do popisa 1991, Bunjevci i Šokci su se uračunavali u Hrvate, dok su od 1991. Bunjevci postali posebna etnička grupa a Šokci se broje kao „ostali“.

Reference uredi

  1. Lazo M. Kostić, Srpska Vojvodina i njene manjine, Novi Sad, 1999.
  2. dr Dušan J. Popović: Srbi u Vojvodini, knjiga 3, Novi Sad, 1990.
  3. Borislav Jankulov, Pregled kolonizacije Vojvodine u 18. i 19. veku, Novi Sad - Pančevo, 2003, strana 61.

Spoljašnje veze uredi