Honduras, službeno Republika Honduras (španski: República de Honduras), republika je u Centralnoj Americi. Površine 112,492 km2, Honduras graniči s Gvatemalom na zapadu, Salvadorom na jugozapadu i Nikaragvom na sjeveroistoku; južno ima izlaz na Tihi ocean i zaljev Fonseca, dok sjeverno izlazi na Honduraški zaljev, odnosno Karipsko more. Za Honduras se ranije koristio i naziv Španjolski Honduras, kako bi se razlikovao od tadašnjeg Britanskog Hondurasa, koji je danas nezavisna republika Belize.[1]

Republika Honduras
República de Honduras
Zastava Grb
GesloLibre, Soberana e Independiente
(sh. Slobodna, suverena i nezavisna)
Državna himna: "Himno Nacional de Honduras"
Glavni grad
i najveći grad
Tegucigalpa
14°6′0″N87°13′0″W
Službeni jezici španjolski
Vlada Predsjednička republika
 -  Predsjednica Xiomara Castro
 -  Potpredsjednik Salvador Nasralla
Zakonodavno tijelo Nacionalni kongres
Proglašenje nezavisnosti
 -  od Španjolskea 15. rujna 1821. 
 -  od Meksika 1. srpnja 1823. 
 -  od Savezne Republike 5. studenog 1838. 
Površina
 -  Ukupno 112,492 km2 (101.)
Stanovništvo
 -  Procjena za 2016.  9,112,867 (95.)
 -  Gustoća 64/km2 (128.)
BDP (PPP) procjena za 2017.
 -  Ukupno $45.628 mlrd.
 -  Per capita $5,492
BDP (nominalni) procjena za 2017.
 -  Ukupno $21.790 mlrd. 
 -  Per capita $2,623 
Gini (2007)55.3
visok
HDI  0.617
srednji  133.
Valuta lempira (HNL)
Vremenska zona UTC-6
Pozivni broj +504
Web domena .hn
a. U sklopu Savezne Republike Centralne Amerike

Honduras je bio dom nekolicini značajnih mezoameričkih kultura, među kojima se posebno ističu Maje, prije španjolske invazije u XVI. vijeku. Španjolci su svojim dolaskom uveli katoličanstvo i danas predominantni španjolski jezik, zajedno s brojnim drugim običajima koji su se danas stopili s onim lokalnim. Honduras je nezavisnost proglasio 1821. godine te je od tog trenutka republika (do 1838. je kao republika bila sastavni dio većih državnih zajednica), mada je konstantno patila zbog političke nestabilnosti i socijalnih problema; danas je Honduras jedna od najsiromašnijih zemalja zapadne hemisfere. Godine 1960., sjeverni dio današnje Obale komaraca oduzet je od Nikaragve i predan Hondurasu temeljem odluke Međunarodnog suda pravde.[2]

Državno gospodarstvo primarno se bazira na poljoprivredi, što ga čini posebno osjetljivim na prirodne katastrofe, poput naleta uragana Mitcha 1998. godine. Niže socijalne i ekonomske skupine uglavnom se bave dominantnom poljoprivredom, dok je bogatstvo koncentrirano u urbanim centrima.[3] Trenutni indeks humanog razvoja (HDI) je 0.617, što Honduras svrstava u srednje razvijene zemlje. Kada se HDI uskladi s nejednakim prihodima u zemlji, on iznosi samo 0.443.

Etnički, Hondurašani su primarno mestici; postoji i značajnija brojka američkih Indijanaca, crnaca i bijelaca.[4] Honduras je do puča 2009. godine uživao relativnu političku stabilnost, koja je ponovno uspostavljena nakon predsjedničkih izbora 2017. godine.[5] Prema studiji iz 2018. godine, Honduras ima drugu najvišu stopu ubojstava na svijetu (iza Salvadora) te visoku stopu seksualnog nasilja.[6]

Zemlja je poznata po svojim prirodnim resursima, uključujući minerale, kavu, tropsko voće i šećernu trsku, a značajna je i tekstilna industrija, koja ima utjecaj i na međunarodnom tržištu.

Etimologija uredi

Na španjolskom, riječ honduras znači "dubine". Taj naziv mogao bi se odnositi na sidrište u zaljevu Trujillo, izraz fondura u leonskom dijalektu španjolskog jezika, ili pak na Kolumbovu navodnu izjavu "Gracias a Dios que hemos salido de esas honduras" (srpskohrvatski: "Hvala Bogu što smo napustili one dubine").[7][8][9]

Termin Honduras se tek u XVI. vijeku počeo odnositi na cijelu tadašnju provinciju; do 1580. godine, Honduras je označavao samo istočni dio, dok je zapadni dio provincije imao naziv Higueras.[9] Jedan od ranijih naziva bio je i Guaymuras, koji je 2009. godine korišten u političke svrhe.[10]

Hondurašani se u španjolskom jeziku često nazivaju Catrachos. Taj su termin smislili u Nikaragvi, a nastao je od prezimena španjolsko-honduraškog generala Florencija Xatrucha, koji je 1857. predvodio hondurašku vojsku u borbi protiv pokušaja američke invazije koju je predvodio William Walker. Nadimak se smatra komplimentom, a ne uvredom.

Historija uredi

Glavni članak: Historija Hondurasa
 
Honduras je bio jedan od centara majanske civilizacije, jedne od najmoćnijih mezoameričkih civilizacija.

U pretkolumbovskoj eri, Honduras je bio dio mezoameričke kulture. Majanska civilizacija je prosperirala na zapadu zemlje, a najdominantija država iz tog perioda bila je Copán; diljem zemlje postoje brojna arheološka nalazišta koja svjedoče o postojanju razvijene mezoameričke civilizacije na teritoriju današnjeg Hondurasa. Suvremena historija zemlje, doduše, započinje 1502. godine, kada je Kristofor Kolumbo, tokom svog četvrtog i posljednjeg putovanja u Novi svijet, doplovio do današnje luke Trujillo; navodno je upravo on dao ime Hondurasu.[11] Dana 30. srpnja 1502. godine, Kolumbo je poslao svog brata, Bartolomeja, da istraži obližnje Zaljevske otoke, koji je tokom ekspedicije presreo majanski trgovački brod koji je prevozio bogatstva iz Yucatána;[12] Bartolomej je napao brod, opljačkao ga i oteo starog kapetana, koji mu je služio kao prevoditelj[13] u onome što će postati prvi susret između Španjolaca i Majā.[14]

U ožujku 1524. godine, Gil González Dávila je postao prvi španjolski konkvistador na tlu Hondurasa;[15][16] ubrzo je sa svojim trupama iz Meksika stigao i Hernán Cortés. Pokoravanje Hondurasa svoj je vrhunac imalo tokom dva naredna desetljeća, pri čemu su Španjolcima najveći otpor pružali Lenke, koje je vodio Lempira. Nakon uspješne invazije, Honduras je postao dio španjolskih posjeda u Novom svijetu te administrativno pripojen (kao provincija) Generalnoj kapetaniji Gvatemali; prije Tegucigalpe, administrativna središta Hondurasa bili su Trujillo, Gracias i Comayagua. Osnovu provincijskog gospodarstva činilo je srebro,[17] a nakon što su robovske snage u Hondurasu iscrpljene, Španjolci su uvozili roblje iz Afrike.[18] Iako je španjolska kruna lako pokorila jug zemlje, konstantan otpor pružali su im stanovnici na sjeveru i istoku zemlje.

Honduras je nezavisnost proglasio 1821. godine; isprva je bio dio Meksičkog Carstva, a od 1823. godine i dio Ujedinjenih provincija Centralne Amerike. Punu nezavisnost stekla je 1838. godine, otkada redovno održava i izbore. U nerednom je periodu Honduras sudjelovao u nekolicini pokušaja realizacije neke vrste centralnoameričke unije, mada su svi redom propadali; iako formalno republika, Honduras je konstantno gajio snažne unionističke ideale. Tokom 1870-ih godina dolazi do pojačane međunarodne trgovine, ali i povezivanja s ostatkom Centralne Amerike; San Pedro Sula se profilira kao industrijski centar zemlje, dok se glavni grad 1880. godine seli iz Comayague u Tegucigalpu.

Krajem XIX. vijeka, Honduras je masovno davao povlastice nekolicini američkih kompanija koje su se bavile voćem i razvojem infrastrukture, pri čemu su ove značajno razvijale sjeverne djelove zemlje; to je dovelo do procvata plantaža bananā, ali i drugih poslova u toj regiji, što je za posljedicu imalo pojačan izvoz. Banana je ubrzo postala okosnica honrudaškog gospodarstva, što je američkog pisca O. Henryja inspiriralo da u svojoj knjizi Cabbages and Kings, u kojoj kroz život u fiktivnoj državi Ančuriji opisuje svoj šestomjesečni život u Hondurasu, formulira termin "banana republika" kako bi opisao Honduras;[19][20] u kratkoj priči "The Admiral", O. Henry je Honduras opisao kao "malu, pomorsku banana republiku".[21][22] U međuratnom periodu dolazi do pojačanog priliva stranih radnika, koji su pak masovno napuštali zemlju nakon promjene imigracijskog zakona 1939. godine.[23] Honduras se nakon napada na Pearl Harbor 1941. godine pridružio Saveznicima, a naredne godine je potpisao i Deklaraciju Ujedinjenih nacija.

 
Šteta koju je uragan Mitch 1998. godine izazvao u Hondurasu (na slici je Tegucigalpa) mjerila se u milijardama američkih dolara i značajno je oštetila honduraško gospodarstvo.

U periodu Hladnog rata, Honduras je iskusio period izrazitih turbulencija, ali i ponekih reformi koje su bile posljedice internih nemira, poput reforme radnog zakonodavstva tokom 50-ih godina. Nakon što je demokratski izabrani predsjednik Ramón Villeda Morales svrgnut u puču 1963., Honduras je ušao u period vojne vladavine koja je trajala sve do početka 80-ih godina; u međuvremenu su ratovali protiv Salvadora u jeku kvalifikacijskih utakmica za FIFA Svjetsko prvenstvo.[24] Uz američku pomoć, Honduras je 80-ih godina započeo veliku obnovu pod vodstvom predsjednika Roberta Suaza. S druge strane, Amerikanci su u Hondurasu gomilali vojne snage kako bi pomogli saveznicima u borbi protiv ljevičarske vlasti u Nikaragvi.

Kada je uragan Mitch pogodio zemlju 1998. godine, nastala je tolika šteta da je tadašnji predsjednik Carlos Roberto Flores izjavio kako je 50 godina napretka naprosto poništeno; ukupna šteta procijenjena je na oko $3,000,000,000.[25] Demokratska stabilnost ponovo je ugrožena usred ustavne krize 2009. godine, nakon koje je Organizacija američkih država suspendirala Honduras do 2011. godine;[26][27] nakon razrješenja ustavne krize, relativna stabilnost honduraške politike je obnovljena.

Geografija uredi

Glavni članak: Geografija Hondurasa

Honduras se nalazi u središnjem dijelu Centralne Amerike te je potpunosti unutar tropskog pojasa. Na sjeveru izlazi na Karipsko more, dok relativno uski obalni pojas na jugu zemlje izlazi na Tihi ocean. Ukupna površina zemlje je 112,890 km2 te je po tom kriteriju druga najveća centralnoamerička zemlja. Na (sjevero)istoku, Honduras graniči s Nikaragvom, dok na zapadnom i jugozapadnom dijelu ima granice s Gvatemalom i Salvadorom.

Topografski, Honduras se dijeli na tri velike cjeline – ekstenzivni brdoviti interijer (cca. 80% površine) i dva uska, niža obalna pojasa na sjeveru i jugu zemlje. Planinski predio zemlje vrlo je slabo iskoristiv jer Honduras nije bogat vulkanskim pepelom kao susjedne zemlje; planinski lanac se na zapadu prelijeva u Gvatemalu, a tu se ujedno i nalazi i najviši vrh zemlje, Cerro Las Minas (2,870 m).

Karipske nizine su druga po površini topografska regija, a protežu se sjeverom zemlje, od granice s Gvatemalo do one s Nikaragvom. Na sjeveroistoku zemlje nalazi se velika neobrađena džungla La Mosquitia, koja je u sklopu od strane UNESCO-a zaštićenog rezervata biosfere Río Plátano. U tom se dijelu nalazi i rijeka Coco, koja čini prirodnu granicu s Nikaragvom. Najmanja regija su pacifičke nizine, koje se protežu uz zaljev Fonseca na jugu.

Od značajnijih otoka ističu se Zaljevski otoci i Labuđi otoci na sjeveru zemlje.

Klima uredi

Iako se cijeli nalazi u tropskom pojasu, Honduras ima tri specifične klimatološke regije koje načelno odgovaraju topografskim cjelinama. Centralni masivi imaju umjerenu klimu koja varira od područja do područja, s temperaturama od 25°C do 30°C u nižim dijelovima (do cca. 1,000 m) planina, dok u onim višima (preko 2,000 m) temperature znaju ići i ispod nule te je česta pojava leda. Sjeverna, karipska obala ima tipičnu tropsku vlažnu klimu s konzistentno visokim temperaturama i pravilnim godišnjim rasporedom padalina. Južni obalni dijelovi imaju savansku klimu uz nešto izraženiju hladnoću tokom kišnog perioda.

Zbog svog geografskog položaja unutar uraganskog pojasa, Honduras je izložen čestim udarima, neki od kojih su u historiji izazvali značajnu štetu u zemlji. Prvi značajni udar bio je onaj uragana Fifija 1974. godine, u kojem je poginulo više od 8,000 ljudi. Najrazorniji udar dogodio se 1998. godine, kada je uragan Mitch potpuno devastirao zemlju, odnijevši tisuće života i nanijevši štetu koja se mjerila u milijardama dolara. Značajni udari bili su i oni Felixa (2007.) i Palome (2008.).[28]

Ekologija uredi

 
Crveno-modra ara (Ara macao) je nacionalna ptica Hondurasa, a bila je cijenjena još u vrijeme mezoameričkih kultura.

Zbog velikog broja biljnih i životinjskih vrsta koje žive na tom području, Honduras se smatra žarištem biodiverziteta. Na državnom teritoriju živi preko 6,000 vrsta vaskularnih biljaka, među kojima se ističe čak 630 orhideja (brojka se odnosi na dosad opisane vrste); što se životinja tiče, u Hondurasu živi oko 250 gmazova i vodozemaca, više od 700 vrsta ptica te 110 vrsta sisavaca, polovica kojih su šišmiši.[29]

Kao i ostale zemlje u regiji, Honduras je bogat prirodnim resursima. Zemlja obiluje kišnim i vodenim šumama, mangrovama i savanama, dok se na planinskim dijelovima mogu pronaći i hrastovi. Rezervat biosfere Río Plátano, na kojemu obitava velik broj biljnih i životinjskih vrsta, nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine od 1982. godine. Što se tiče podvodne faune, u moru oko Zaljevskih otoka obitavaju dupini iz roda Tursiops, mante, papigače i kitopsine.

Teška metalurgija i rudarstvo su važne gospodarske grane, kao i drvna industrija, međutim njihov razvoj doveo je do onešičćenja prirodnih izvora, poput rijeka, te značajne deforestacije.

Nacionalni cvijet Hondurasa je orhideja Rhyncholaelia digbyana, koja je 1969. godine zamijenila ružu u toj ulozi; promjenu je naložio diktator Oswaldo López Arellano, koji je smatrao da je novi cvijet autohtonija reprezentacija Hondurasa od ruže. Bjelorepi jelen je nacionalni sisavac, dok je crveno-modra ara nacionalna ptica.

Politika uredi

Ustav Hondurasa iz 1982. godine, sa svim izmjenama i dopunama, postavlja temelj političkog uređenja u Hondurasu. Prema ustavu, Honduras je predsjednička republika s predstavničkom demokracijom. Propisana je trodioba vlasti na egzekutiva, legislativu i sudbenu vlast. Na čelu države je predsjednik, koji je istovremeno i državni poglavar i predsjednik vlade. Izvršna vlast koncentrirana je u rukama vlade; sama egzekutiva ima vrlo široke ovlasti na određenim područjima, mada su mnoge značajne ovlasti delegirane na legislativu.

Zakonodavnu vlast izvršava jednodnomni Nacionalni kongres, koji broji 128 zastupnika. Mandat zastupnika traje četiri godine, a isti se biraju proporcionalnom reprezentacijom na bazi departmana.[30] Nacionalnom politikom dominiraju Nacionalna stranka Hondurasa i Liberalna stranka Hondurasa.

Sudbena vlast formalno je neovisna o ostalim dvama granama, a najviše sudsko tijelo u državi je Vrhovni sud pravde. Suce Vrhovnog suda izabire Nacionalni kongres na sedmogodišnji mandat.

Iako je republikansko uređenje zagarantirano ustavom kao nepromjenjivo, demokratska politička kultura u Hondurasu je vrlo slabo razvijena, što je djelomično posljedica i velikog broja državnih udara koji su se događali u zemlji, naročito u periodu Hladnog rata. Takva je situacija dovela do brojnih kritika državne politike izvana, do te mjere da je bivši kostarikanski predsjednik i dobitnik Nobela za mir, Óscar Arias, kritizirao honduraški ustav kao "najgori na svijetu", opisavši ga kao "pozivnicom na puč".[31] Britanski EIU opisao je, 2016. godine, Honduras kao "hibridni režim".[32]

Honduras je punopravni član Ujedinjenih nacija, Organizacije američkih država (zbog ustavne krize bio je suspendiran od 2009. do 2011. godine)[33] i WTO-a. Njeguje aktivne vanjskopolitičke odnose sa susjednim zemljama te je blizak saveznik Sjedinjenih Država.

Administrativna podjela uredi

Temeljne administrativne jedinice u Hondurasu su departmani, kojih ima 18; posljednja promjena na razini departmana izvršena je 1957. godine, kada je departman Colón podijeljen kako bi se formirao departman Gracias a Dios. Na čelu departmana je guverner. Administrativne jedinice druge sazine su općine, kojih ima 298; općine imaju vlastitu lokalnu samoupravu, a na čelu istih nalazi se načelnik. Godine 2013., stvorene su posebne administrativne jedinice znane po akronimu ZEDE (Zonas de empleo y desarrollo económico); ZEDE-e su pod upravom državnih vlasti, mada uživaju veliku razinu autonomije.

Temeljna administrativna podjela izgleda ovako:

Departman Središte Populacija (2013.)[34] Površina (km2)[35] Mapa
1. Atlántida La Ceiba
436,252
4,372
 
2. Choluteca Choluteca
437,618
4,360
3. Colón Trujillo
309,926
8,249
4. Comayagua Comayagua
493,466
5,124
5. Copán Santa Rosa de Copán
371,057
3,242
6. Cortés San Pedro Sula
1,562,394
3,923
7. El Paraíso Yuscarán
455,507
7,489
8. Francisco Morazán Tegucigalpa
1,508,906
8,619
9. Gracias a Dios Puerto Lempira
90,765
16,997
10. Intibucá La Esperanza
232,553
3,123
11. Islas de la Bahía Roatán
62,557
236
12. La Paz La Paz
198,926
2,331
13. Lempira Gracias
321,179
4,234
14. Ocotepeque Nueva Ocotepeque
146,030
1,630
15. Olancho Juticalpa
520,761
24,057
16. Santa Bárbara Santa Bárbara
421,337
5,024
17. Valle Nacaome
174,511
1,665
18. Yoro Yoro
570,595
17,781

Izvor za populaciju: [36]

Stanovništvo uredi

Glavni članak: Demografija Hondurasa

Prema procjeni iz 2016. godine, u Hondurasu živi 9,112,867 stanovnika. Dobna piramida pokazuje velik broj stanovništva do 15 godina (36.8%), dok je broj stanovnika iznad 65 godina tek 4.3%; međuskupina sačinjava oko 58.9% populacije.[37] Od 1975. godine nadalje, broj iseljenika iz Hondurasa je u stalnom porastu; uglavnom se radi o ekonomskim migracijama.

Iako je odnos između muškaraca i žena gotovo jednak (1.01),[4] Honduras je jedna od najlošije rangiranih zemalja kada je u pitanju nejednakost spolova.[38] Prosječna životna dob žena je 75.9 godina, a muškaraca 70.9 godina.[39] Stopa plodnosti je 3.7 po ženi.[40]

Ukupno 83.6% populacije je pismeno, dok je stopa upisa u osnovnu školu 2004. godine iznosila 94%;[40] s druge strane, stopa završavanja osnovne škole za 2014. godinu iznosila je 90.7%.[41]

Najveći gradovi u Hondurasu

Etničke grupe uredi

Rasna struktura Hondurasa za 2017. godinu pokazuje predominaciju mestika (90%), dok su ostale skupine američki Indijanci (7%), crnci (2%) i bijelci (1%);[4] ovakva rasna klasifikacija relativno je nova u Hondurasu, koji do 1935. godine uopće nije prezentirao takve skupine na popisima. Na popisima 1935. i 1940. godine korištena je zastarjela klasifikacija na bijelce, Indijance, crnce, žute i mestike, s tim da su mestici bili svi oni koji se nisu mogli jasno klasificirati u ostale skupine te osobe miješanog, bijelo-indijanskog, porijekla.[42] John Gillin smata kako Honduras spada među trinaest "mestičkih zemalja", zajedno s još nekim zemljama Latinske Amerike, ističući pak da je socijalna stratifikacija u Hondurasu, kao nasljeđe kolonijalizma, mnogo jače izražena nego u ostalim zemljama.[43]

Većina Indijanaca ubijena je ili pomrla od bolesti za vrijeme španjolske kolonizacije, što je s godinama dovelo do izraženije homogenizacije stanovništva. Država službeno priznaje devet indijanskih i afroameričkih skupina, među kojima su najbrojnije Lenke.[44] Većina crnaca u zemlji su ladinosi (hispanizirani crnci), dok ostatak sačinjavaju karipski crnci, Miskiti, arapski imigranti (mahom iz Palestine i Libanona) te crni stanovnici Zaljevskih otoka.

Ostale brojnije skupine imigranata su Armenci (cca. 1,300), Turci (cca. 900) i Kinezi (cca. 1,000).[45]

Religija uredi

Glavni članak: Religija u Hondurasu
Vjerska struktura u Hondurasu (2017.)[46]
Protestanti
  
39%
Katolici
  
37%
Areligiozni (agnostici, ateisti)
  
21%
Ostali
  
2%
Bez odgovora
  
1%

Iako je većina Hondurašana nominalno rimokatoličke vjere, njihov broj postepeno opada u korist protestanata; isto tako, prisutan je i značajan broj nereligioznih osoba (cca. 20%), prema podacima iz 2017. godine. Međutim, različiti statistički podaci prikupljani iz različitih izvora tokom godina sugeriraju značajne varijacije u vjerskoj strukturi populacije Hondurasa, što su neki analitičari pripisali ne pogrešnim brojkama, već konceptualizaciji ispitanih skupina i njihovih osobnih preferencija (npr. postoje ljudi koji odlaze u druge crkve bez da se odriču svoje matične ili koji odlaze u više crkava istovremeno);[47] sugerirano je da je najbolji način za dobivanje konkretnije religijske strukture Hondurasa analiza svih podataka prikupljenih tokom godina.

Uz dominantne pripadnike kršćanske vjere, u Hondurasu postoje i manje skupine budista, židova, muslimana, bahaista, rastafarijanaca te pripadnika domorodačkih vjerovanja.[48]

Jezici uredi

Španjolski jezik jedini je službeni jezik u Hondurasu. Uz njega se u zemlji govori niz indijanskih jezika, kao i honduraški znakovni jezik te zaljevski engleski. Glavni indijanski jezici su:[45]

Uz to, u zemlji se u jednoj mjeri govore i jezici manjinskih skupina poput arapskog, armenskog, turskog i kineskog jezika.

Kriminal uredi

Glavni članak: Kriminal u Hondurasu

Honduras ima visoku stopu kriminaliteta, što je mahom posljedica nedovoljnih ulaganja u pravosudni sustav. Stopa ubojstva je jedna od najvećih u svijetu, a većina takvih slučajeva uopće ne dođe do sudova.[49] Česti su prepadi i otmice po cestama, a dok otmice stranaca nisu, službeno, česte, postoje slučajevi kada obitelji otetih plate otkupninu bez da kontaktiraju vlasti; zbog napora lokalnih vlasti, otoci u Hondurasu imaju nešto niže stope kriminala nego ostatak zemlje.[49]

Polcijska prisutnost u nekim dijelovima zemlje je izrazito slaba, što potpomaže rastu narkokartela i trgovine drogom.[49]

Gospodarstvo uredi

 
Grad San Pedro Sula je jedan od gospodarskih centara Hondurasa.

Honduras je jedna od najsiromašnijih i najmanje razbijenih zemalja Latinske Amerike. Gospodarstvo se primarno bazira na poljoprivredi, koja je 2013. godine sačinjavala 14% državnog BDP-a. Najvažniji izvozni proizvod je kava ($340,000,000), koja sačinjava ukupno 22% cjelokupnog izvoza; banane, nekoć drugi izvozni proizvod, gotovo su potpuno uništene nakon udara uragana Mitch 1998. godine, međutim su se uspjele oporaviti nakon 2000. godine. Kultivirani škampi također su važan izvozni proizvod. Od 70-ih godina, gradovi na sjeveru započeli su s industrijskom proizvodnjom preko makiladora, pri čemu se posebno ističu San Pedro Sula i Puerto Cortés.

Honduras obiluje šumama te vodenim i mineralnim resursima, mada opetovano uništavanje šuma značajno doprinosi deforestaciji zemlje. Nakon recesije koja je zemlju zahvatila 1999. godine nakon uragana, gospodarstvo se 2000. godine oporavilo za 4.8%. Sektor makiladora, koji je treći najveći na svijetu, nastavio je sa svojim snažnim doprinosom nakon 2000. godine, nudeći poslove za 120,000 ljudi i doprinoseći s više od $528,000,000 izvoznih prihoda. Inflacija je od 2000. u opadanju te se procjenjuje da je 2017. godine bila na oko 4%. Honduraška lempira se, nakon godina devalvacije, postepeno stabilizirala 2005. godine. Siromaštvo je veliki problem u državi, čija je populacija jedna od najsiromašnijih u Latinskoj Americi; per capita prihodi za 2007. godinu bili su tek $1,649, dok je centralnoamerički prosjek za isti period bio $6,736.[50] Per capita prihodi su se s vremenom povećali, međutim 2010. godine je 60% stanovništva još uvijek bilo ispod crte siromaštva. Honduras je četvrta najsiromašnija zemlja u zapadnoj hemisferi; siromašnije zemlje su tek Haiti, Nikaragva i Gvajana.

Nakon razornih posljedica uragana, Honduras je potpisao dva stabilizacijska sporazuma s MMF-om te od 2000. godine načelno održava stabilnu makroekonomsku politiku; provođenje od strane MMF-a diktiranih poteza teče jako sporo.

Kultura uredi

U kulturološkom smislu, Honduras je jedna naglašeno pluralistička cjelina. Iako su španjolski kolonizatori izvršili snažan utjecaj na formiranje moderne honduraške kulture, utjecaj latinoameričkih korijena također je izražen; suvremena kultura oblikovana je i pod utjecajem multietničke socijalne strukture. Razvoj autohtone kulture i umjetnosti započeo je u XIX. vijeku, mada je tekao znato sporije nego u susjednim zemljama, mahom zbog učestalih internih nemira, koji su snažno utjecali na svakodnevni život u zemlji.

"Ocem" honduraške književnosti smatra se otac José Trinidad Reyes, osnivač prvog univerziteta u Hondurasu. Međutim, razvoj književnosti u zemlji tekao je jako sporo te su romantičarske tendencije u Honduras stigle kasnije nego u većinu drugih zemalja svijeta; najznačajniji romantičarski pisac, ujedno i istaknuta javna ličnost, bio je Ramón Rosa. Od tog trenutka, književnost se postepeno razvijala. Prvi roman honduraške književnosti, Angelina, napisan je 1898. godine, a njegov je autor Carlos F. Gutiérrez, koji je također bio i pjesnik. Tendencije u susjednim zemljama ubrzo su dovele do razvoja modernizma u honduraškoj umjetnosti, čiji su glavni predstavnici Juan Ramón Molina i Froylán Turcios. Kasnije književne tendencije tragale su za honduraškim identitetom. Značajno mjesto u honduraškoj književnosti zauzima i utjecajna feministička spisateljica Argentina Díaz Lozano, koja je 1974. godine bila jedan od kandidata za Nobelovu nagradu za književnost. Na polju likovne umjetnosti, najznačajnije ime je ono Joséa Antonija Velásqueza, koji je dao doprinos širokoj plejadi likovnih žanrova. Honduraška glazba inicijalno je bila pod utjecajem autohtonih ritmova i muzičkih formi; dominantni ples punta imao je značajan utjecaj na muziku, kao i salsa te reggae. Jedni od međunarodno najpriznatijih honduraških muzičara su bend Banda Blanca.

Značajan dio honduraške kulture je sport, u sklopu kojega nogomet zauzima prvo mjesto po popularnosti. Nogometna reprezentacija Hondurasa tri je puta igrala na Svjetskom prvenstvu (prvi puta 1982.), a ostvarila je i nekoliko značajnih kontinentalnih nastupa; nekoliko honduraških nogometaša ostvarilo je značajne međunarodne karijere. Ostali popularni sportovi su košarka i bejzbol, potonji koji je popularan u nekoliko zemalja Latinske Amerike.

Reference uredi

  1. „Archeological Investigations in the Bay Islands, Spanish Honduras”. Aboututila.com. Pristupljeno 27 June 2010. 
  2. „Mosquito Coast”. Encyclopædia Britannica (Britannica Concise Encyclopedia). Arhivirano iz originala na datum 2007-09-29. Pristupljeno 2007-08-03. 
  3. Merrill, Tim, ur. (1995). „War with El Salvador”. Honduras. Library of Congress Country Studies. Pristupljeno 9 February 2016. 
  4. 4,0 4,1 4,2 „The World Factbook — Central Intelligence Agency” (en). www.cia.gov. Arhivirano iz originala na datum 2020-05-15. Pristupljeno 2017-11-26. 
  5. Ruhl, J. Mark. “Agrarian Structure and Political Stability in Honduras.” Journal of Interamerican Studies and World Affairs, vol. 26, no. 1, 1984, pp. 33–68. JSTOR, JSTOR, www.jstor.org/stable/165506.
  6. Parkinson, Charles (21 April 2014). „Latin America is World's Most Violent Region: UN”. InSight Crime. Pristupljeno 9 February 2016. 
  7. „History of Honduras — Timeline”. Office of the Honduras National Chamber of Tourism. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-28. Pristupljeno 27 June 2010. 
  8. Davidson traces it to Herrera. Historia General de los Hechos de los Castellanos. VI. Buenos Aires: Editorial Guarania. 1945–47. str. 24. ISBN 8474913322. 
  9. 9,0 9,1 Davidson, William (2006). Honduras, An Atlas of Historical Maps. Managua: Fundacion UNO, Colección Cultural de Centro America Serie Historica, no. 18. str. 313. ISBN 978-99924-53-47-6. 
  10. (Spanish) Objetivos de desarrollo del milenio, Honduras 2010: tercer informe de país [Millennium Development Goals, Honduras 2010: Third Country Report]. [Honduras]: Sistema de las Naciones Unidas en Honduras. 2010. ISBN 978-99926-760-7-3. Arhivirano iz originala na datum 2021-11-26. Pristupljeno 9 February 2016. 
  11. „Columbus and the History of Honduras”. Office of the Honduras National Chamber of Tourism. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-23. Pristupljeno 27 June 2010. 
  12. Perramon 1986, p. 242; Clendinnen 2003, pp. 3–4.
  13. Clendinnen 2003: str. 3–4
  14. Sharer & Traxler 2006: str. 758
  15. Vera, Robustiano, ur. (1899) (Spanish). Apuntes para la Historia de Honduras [Notes on the History of Honduras]. Santiago. Pristupljeno 9 February 2016. 
  16. Kilgore, Cindy; Moore, Alan. „Adventure Guide to Copan & Western Honduras”. Hunter publishing. Pristupljeno 29 January 2011. »"Spanish conquistadores did not become interested in colonization of Honduras until the 1520s when Cristobal de Olid the first European colony in Triunfo de la Cruz in 1524. A previous expedition headed by Gil Gonzalez Davila ..."« 
  17. Newson, Linda (October 1982). „Labour in the Colonial Mining Industry of Honduras”. The Americas (Philadelphia: The Academy of American Franciscan History) 39 (2): 185. DOI:10.2307/981334. JSTOR 981334. 
  18. Newson, Linda (December 1987). The Cost of Conquest: Indian Decline in Honduras Under Spanish Rule: Dellplain Latin American Studies, No. 20. Boulder: Westview Press. ISBN 978-0813372730. 
  19. Malcolm D. MacLean (Summer 1968). „O. Henry in Honduras”. American Literary Realism, 1870–1910 1 (3): 36–46. JSTOR 27747601. 
  20. Economist explains (21 November 2013). „Where did banana republics get their name?”. The Economist. Pristupljeno 16 February 2016. 
  21. Graham, David A. (January 10, 2013). „Is the U.S. on the Verge of Becoming a Banana Republic?”. The Atlantic. Pristupljeno January 10, 2018. 
  22. O. Henry (1904). Cabbages and Kings. New York City: Doubleday, Page & Company. str. 132, 296. 
  23. Chambers, Glen (24 May 2010). Race Nation and West Indian Immigration to Honduras, 1890–1940. Baton Rouge: Louisiana State University Press. ISBN 978-0807135570. 
  24. „Wars of the World: Soccer War 1969”. OnWar.com. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-25. Pristupljeno 9 February 2016. 
  25. „USGS Hurricane Mitch”. Arhivirano iz originala na datum 16 March 2006. Pristupljeno 5 April 2007. 
  26. "OAS Suspends Membership Of Honduras" (Press release). Organization of American States. 5 July 2009. Retrieved 9 February 2016.
  27. „New Honduran leader sets curfew”. BBC News. 29 June 2009. Pristupljeno 27 June 2010. 
  28. „Hondurans face many months of struggle after deadly floods, UN aid wing says”. ReliefWeb. November 18, 2008. Pristupljeno May 21, 2015. 
  29. „Honduran Biodiversity Database” (Spanish). Honduras Silvestre. 1 August 2012. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-15. Pristupljeno 27 June 2010. 
  30. „Honduras”. The World Fact Book. 5 January 2016. Arhivirano iz originala na datum 2020-05-15. Pristupljeno 9 February 2016. 
  31. Grandin, Greg (2009-10-26). „Honduran Coup Regime in Crisis”. The Nation. Pristupljeno 2012-11-11. 
  32. solutions, EIU digital. „Democracy Index 2016 - The Economist Intelligence Unit” (en). www.eiu.com. Pristupljeno 2017-12-01. 
  33. „OAS readmits Honduras to its ranks”. CNN. 2011-06-01. Pristupljeno 2012-11-01. 
  34. Honduran National Institute of Statistics Arhivirano 2010-10-17 na Wayback Machine-u
  35. Honduras at GeoHive Arhivirano 2016-08-02 na Wayback Machine-u.
  36. „GeoHive - Honduras population statistics”. Web.archive.org. 2 August 2016. Arhivirano iz originala na datum 2016-08-02. Pristupljeno 16 October 2017. 
  37. „World Population Prospects: The 2015 Revision”. United Nations Department of Economic and Social Affairs. 2015. Arhivirano iz originala na datum 6 May 2011. 
  38. Hawkins, Darren, and Melissa Humes. “Human Rights and Domestic Violence.” Political Science Quarterly, vol. 117, no. 2, 2002, pp. 231–257. JSTOR, JSTOR, www.jstor.org/stable/798182.
  39. „Human Development Report 2016: Human Development for Everyone”. Arhivirano iz originala na datum 2021-02-25. 
  40. 40,0 40,1 „Human Development Report 2009 – Honduras”. Hdrstats.undp.org. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-08. Pristupljeno 27 June 2010. 
  41. „Primary completion rate, total (% of relevant age group)”. data.worldbank.org. 
  42. Vandiver, Marylee Mason. “Racial Classifications in Latin American Censuses.” Social Forces, vol. 28, no. 2, 1949, pp. 138–146. JSTOR, JSTOR, www.jstor.org/stable/2572639.
  43. GILLIN, John. “Problems of Mestizo America : A Sociological Approach / LE POINT DE VUE DU SOCIOLOGUE : L'AMERIQUE METISSE.” Civilisations, vol. 5, no. 4, 1955, pp. 509–521. JSTOR, JSTOR, www.jstor.org/stable/41230089.
  44. „Atlas sociolingüístico de Pueblos Indígenas de América Latina”. UNICEF. Arhivirano iz originala na datum 3 March 2016. 
  45. 45,0 45,1 „Ethnologue: Languages of Honduras, Seventeenth edition data M. Paul Lewis, Gary F. Simons, and Charles D. Fennig, Editors”. 
  46. „Latinobarómetro 1995 - 2017: El Papa Francisco y la Religión en Chile y América Latina” (es). January 2018. Pristupljeno 22 August 2018. 
  47. Dart, John (16 June 2009). „How many in mainline Categories vary in surveys”. The Christian Century 126 (12): 13. 
  48. „International Religious Freedom Report 2008: Honduras”. U.S. Department of State. 19 September 2008. Pristupljeno 9 February 2016. 
  49. 49,0 49,1 49,2 „Honduras Travel Warning”. U.S. State Department. Arhivirano iz originala na datum 2016-08-17. Pristupljeno 17 August 2016. 
  50. United Nations data, National Accounts Estimates of Main Aggregates, Per capita GNI at current prices -- US dollars.

Vanjske veze uredi