Hljebovac
Hljebovac (Artocarpus altilis) je drvo i plod rasprostranjen po tropskim otocima, istočnog Indijskog oceana i zapadnog Tihog oceana. Hljebovaca ima više vrsta sve one pripadaju porodici Moraceae. Jedna od njih Artocarpus communis, kojeg nazivaju i Artocarpus incisa ili Artocarpus altilis, je osnovna hrana domorodaca južnog Pacifika.[1]
| Hljebovac | |
|---|---|
.jpg)
| |
| Hljebovac sa plodom | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Moraceae |
| Rod: | Hljebovci (Artocarpus) |
| Vrsta: | A. altilis |
| Dvojni naziv | |
| Artocarpus altilis (Parkinson) Fosberg, 1941 | |
Karakteristike uredi
Hljebovac je jednodomna biljka, sa muškim i ženskim cvijetovima na istoj krošnji.[1] Stabla hljebovca narastu od 12 do 18 metara u vis.[1] Krošnja je bogata velikim, sjajnim mesnatim zelenim listovima, nalik na smokvine. Po sezoni na jednom stablu izraste do 800 plodova, jajolikog oblika, bradavičaste površine, žučkasto zelenkaste boje, promjera od 10 do 20 cm.[1]
Plod se sastoji od brojnih režnjeva bijele vlaknaste pulpe, oko koštunjave jezgre. Neke selektivno uzgojene sorte imaju plodove bez jezgre. Po Karibima i tropskim američkim krajevima od Meksika do Brazila hljebovci se uzgajaju kao ukrasna kućna drva, a plodovi prodaju po tržnicama. Hljebovci se mogu razmnožavati bez sjemena, samo pomoću izdanaka korijena.[1] Plod Treculije africane, porijeklom iz tropske Afrike, ne jede se toliko.[1]
Rasprostranjenost uredi
Hljebovci se uzgajaju po Malajskom arhipelagu, na kom su autohtono bilje, odatle su se hljebovci proširili diljem tropskih otoka južnog Pacifika, još u pradavna vremena.
Importiranje te biljke u Ameriku vezano je uz sagu o misiji kapetana Williama Bligha na brodu Bounty na kraju 18. vijeka. On je na tu ekspediciju krenuo na preporuku Jamesa Cooka, koji je hljebovce zapazio na svojoj plovidbi po pacifičkim otocima, i pomislio da bi oni mogli biti dobra hrana za brojne crne robove po Karibima. Nakon pobune na brodu Bounty i neuspjeha prebacivanja hljebovaca do Kariba, oni su u drugoj misiji uspješno dopremljeni na Jamajku, gdje su se sadnice prihvatile, ali posao se nakraju pokazao uzaludnim, jer su crnci radije jeli banane.[1] Hljebovac ne podnosi mraz, pa ga se nije uspjelo presaditi po Floridi, čak i na najužnijim dijelovima.[1]
Domoroci južnih mora od vlaknaste unutarnje kore hljebovca izrađuju i tkanine, a drvo koriste za izradu kanua i namještaja. Stablo hljebovca sadrži bijeli ljepljivi sok sličan mlijeku, koji domoroci koriste kao ljepilo za brtvljenje čamaca.
Hljebovac kao hrana uredi
Hljebovac je osnovna hrana u mnogim tropskim krajevima. Plod mu je bogat škrobom, ali nije ukusan sirov, pa se prije jela; prži, peče ili kuha, a nakon termičke obrade ima okus koji podsjeća na krumpir ili svježe pečeni kruh (zbog tog se i zove hljebovac).
Kako hljebovac ima plodove samo u određenom razdoblju godine, važno je dobro skladištiti njihove plodove. Jedna od tradicionalnih načina konzerviranja je zakapanje oguljenih i opranih plodova u jame koje se pokriju lišćem. Plodovi zatim nekoliko sedmica fermentiraju i ispuštaju oporu ljepljivu masu, tako uskladišteni plodovi mogu stajati više od godinu dana, neki tako uskladišteni plodovi, bili su jestivi i nakon više od trideset godina.
Termički obrađen hljebovac može jesti samostalno, ali i kao dodatak raznim drugim jelima. Jedno od najuobičajenih jela od hljebovca je pire od njegovih fermentiranih plodova, pomješan sa kokosovim mlijekom zapečen na listu banane. Ponekad se peče cijeli plod na otvorenoj vatri, a zatim se ispečena unutrašnjost vadi van i miješa sa drugim sastojcima, kao što su kokosovo mlijeko, šećer i maslac, ili pečeno meso i voće. Ponekad se tako pripravljena jela dodatno kuhaju. Na Šri Lanki se obično jede kao curry, tamo se osušeni hljebovac sa šećerom jede kao desert.
Izvori uredi
Vanjske veze uredi
- The Breadfruit Institute (en)
- Fruits of Warm Climates: Breadfruit (en)
- Know and Enjoy Tropical Fruit: Jackfruit, Breadfruit & Relatives Arhivirano 2009-01-18 na Wayback Machine-u (en)
- Artocarpus altilis (Moraceae) Arhivirano 2007-02-05 na Wayback Machine-u (en)
- Breadfruit na portalu Encyclopædia Britannica Online (en)