Hladni izvori
Hladni izvori su jedna zona morskog dna gdje se stvaraju pare vodikovog sulfida, metana i drugih ugljikovodika, često u obliku bazena slane vode. Hladni izvori su ekosistem koji je dom za nekoliko endemičnih vrsta.
Tijekom vremena, hladni izvori razviju jednu jedinstvenu topografiju, jer reakcije između metana i morske vode stvaraju karbonatne stijene i grebene. Ove reakcije mogu ovisiti o bakterijskoj aktivnosti. Ikait, hidrat kalcijevog karbonata, je možda povezan sa oksidacijom metana iz hladnih izvora.
Ovi podvodni "mofeti" možda leže na područjima podvodnih vulkana. Mjehurići plina, ponekada otrovni, izlaze iz malenih rupica u obroncima kratera, u oceanskim procjepima, u zonama sa visokom tektonskom aktivnošću i u zonama bogatim ugljikovodicima. Ako su ti izvori otrovni (s visokim razinama sumpornog dioksida i ugljika), nije neuobičajeno naći malene ribe i škampe ugušene oko "oceanskih fumarola". Za razliku od toga, ako izvori ispuštaju ugljikovodike poput metana (na primjer, u Meksičkom zaljevu), mogu održavati podvodni život (dagnje, mekane koralje, rakove itd.) koji ovisi o bakterijama koje se hrane metanom. Ovo se dešava oko crnih dimnjaka, koji se nalaze u zonama podvodnih vulkana i koji su isto dom jedinstvenim bićima koja ovise o parama iz hidrotermalnih izvora. Ovo se također dešava na dnu mora sa velikom vulkanskom aktivnošću (oko Antila, Galapagosa, itd.).
Galerija uredi
-
Simbiotski cjevasti crvi Lamellibrachia luymesi kod jednog hladnog izvora, 550 m ispod mora u Meksičkom zaljevu. U sedimentu oko baze se nalaze narančaste bakterije vrste Beggiatoa i prazne školjke raznih mrtvih životinja, poput puževa, koje također nastanjuju hladne izvore. -
