Heraldika je nauka o grbovima.

U srednjem veku kad su vitezovi nosili oklope i kacige bilo je vrlo teško da se međusobno raspoznaju. Zbog toga su počeli da nose znamenja (grbove) vladara kojima su potčinjeni. Naročito tokom krstaških ratova ova "moda" se proširila u celoj Evropi. Ubrzo je broj različitih grbova toliko narastao da kraljevi nisu više mogli da pamte koji je koji. Umesto njih su pamtili prvi heraldičari. Oni su za vreme bitaka stajali pored kraljeva i pojašnjavali im koji vojnici pripadaju kom velikašu i na čijoj strani se bore.

Još tada, iz XIXIII veka, datiraju prva pravila heraldike. Prvo i osnovno je: grb mora da bude prepoznatljiv (jasan) na daljinu–razumljivo je zašto. Iz ovog su izvučena neka praktična pravila. Boja ne sme da ide uz boju, i metal ne sme da bude uz metal. (Metali su inače srebro i zlato, tj. bela i žuta.) Zatim, koriste se samo čiste boje a ne pastelne ili nejasne, kako bi se i na velikoj daljini razlikovale.

Punjenje je ono što stavimo unutar grba, najčešće kakva životinja ili biljka, a može da bude i tvrđava, ili uopšte ma koji predmet.

Ako stručnim jezikom "opišemo" grb, svaki heraldičar će po tom tekstualnom opisu moći da nacrta kako grb približno izgleda. Postoje i računarski programi koji manje ili više uspešno crtaju grbove po opisima. Taj opis se naziva blazon, i prilično je jednostavan, s tim što je potrebno poznavati terminologiju, koja je mešavina francuskih, engleskih i latinskih naziva.

Neka od imena boja koje se koriste u heraldici su: žuta (zlato)—or, bela (srebro)—argent, crvena—gules, plava—azure, crna—sable, zelena—vert, ljubičasta—purpure, narandžasta—tenne, nebesko plava—bleu celeste, "krvavo" crvena—sanguine, tamno crvena—murrey...

Pogledaj uredi

Eksterni linkovi uredi