Hazdinzi ili Azdinzi bili su, uz Silinge, u periodu od 3. do početka 5. veka jedna od vandalskih makrogrupa. Posle 418. godine Silinzi, koji su preživeli teške ratove sa zapadnorimskom vojskom i njenim saveznicima Vizigotima, su prišli kralju Hazdinga Gunderihu. Od tada se termin Hazdinzi gotovo isključivo koristio kako bi se označila vladarska dinastija koja se uspela nametnuti za kraljeve Vandala i Alana.

Hazdinzi kao vandalska podgrupa uredi

Iako Vandale kao plemenski savez koji je na južnim obalama Baltičkog mora okupljao različita plemena pominje već Plinije Stariji u 1. veku, Hazdinge po prvi put u istoriji spominje istoričar Dion Kasije (umro posle 229. god.) početkom 3. veka. Verovatno su u ovom periodu naseljavali krajeve između Visle i gornjeg Dnjestra. Po kasnijoj tradiciji Hazdinzi su već tokom Markomanskih ratova koje je na Dunavu morao da vodi Marko Aurelije 171. pokušali da upadnu u rimsku provinciju Dakiju. Sredinom 3. veka Hazdinzi su se pridružili gotskom kralju Knivi koji je verovatno vladao krajevima na donjem Dunavu.

Hazdinzi su izgleda ostali na donjem Dunavu sve do oko 400. godine kada su ih pokreti Huna naterali da se povuku ka zapadu. Tokom seobe na Zapad, Hazdinzi su na Majni uspostavili savezništvo sa drugom vandalskom podgrupom Silinzima i zajedno sa njima su 405. pokušali da pređu Rajnu. Vandalima su se na Rajni priključili i Svevi, ali kada su Hazdinzi krajem 406. pokušali da pređu Rajnu teško su ih porazili franački odredi u rimskoj službi. Kralj Hazdinga Godigisel je izgubio život u ovim borbama, ali su nadolazeći Alani potukli Franke i omogućili da nekoliko većih varvarskih grupa pređu zaleđenu Rajnu 31. decembra 406. godine.

Posle nekoliko godina pljačkanja Galije, Hazdinzi, Silinzi, Svevi i Alani su 409. prešli Pirineje i ušli u Hispaniju. Do 411. ove četiri varvarske skupine su između sebe podelile rimske provincije na zapadu i u centralnom delu Pirinejskog poluostrva. Hazdinzima i Svevima je pripala provincija Galicija, Silinzima Betika, a Alanima Luzitanija i Kartaginenzis. Ukratko, Alani su najverovatnije predstavljali najdominantniju od četiri makrogrupe sve dok zapadnorimski vojskovođa Flavije Konstancije, uz pomoć Vizigota, nije pokrenuo ratne pohode protiv varvara u Hispaniji (416-418). Nakon ovih ratova, Silinzi su bili gotovo istrebljeni, a njihov poslednji kralj Fredibald je zarobljen i poslat u Ravenu, rezidenciju zapadnorimskog cara Honorija. Slična sudbina je zadesila i Alane čiji je kralj Adaks ubijen. I preostali Silinzi i preživeli Alani su prebegli kralju Hazdinga Gunderihu. Gunderih je prvi među kraljevima Hazfinga prihvatio titulu kralja Vandala i Alana i od njegove vlade, zahvaljujući pritisku Rimljana i Vizigota, Hazdinzi, Silinzi i Alani postaju jedna varvarska makrogrupa koja je mogla imati ukupnu populaciju od 70-80 000 ljudi (od toga 15-20 000 ratnika).

Hazdinzi kao kraljevska dinastija uredi

Dinastija uredi

Nakon političkog ujedinjenja dve vandalske grupe i Alana ne možemo više govoriti o Hazdinzima kao o posebnom entitetu. Samo ime Hazdinga od početka počinje da označava kraljevsku dinastiju kojoj su pripadali Godigisel i njegov sin Gunderih. Već je Gunderih planirao da svoje podanike prevede iz Hispanije u severnu Afriku koja još uvek nije bila izložena većim razaraljima. Ovaj plan je uspeo da ostvari Gunderihov polubrat i naslednik Gejserih (477.) koji je na tlu rimske provincije Afrike uspeo da stvori Vandalsku kraljevinu nakon 439. godine. U okviru dinastije, koja se sada nazivala imenom Hazdinga, Gejserih je ustanovio princip nasleđivanja prestola po pravilu senijorita tj. kraljevsku krunu bi nasleđivao najstariji muški predstavnik dinastije. Ovaj Gejserihov zakon je gotovo do pred sam kraj postojanja Vandalske kraljevine omogućio mirnu smenu na prestolu.

Dinastičke veze uredi

U pogledu dinastičke politike Hazdinzi su pre svega bili povezani sa zapadnorimskom granom Teodosijeve dinastije. Gejserih je 442. priznat kao saveznik i prijatelj rimskog naroda i tom prilikom je sina Huneriha morao da pošalje kao taoca u Ravenu. U carskoj rezidenciji vandalski princ je veren sa Eudokijom, ćerkom Valentinijana III, što je do tada bio nezapamćen presedan. Hunerih se docnije vratio u Afriku i oženio neimenovanom ćerkom vizigotskog kralja Teodoriha I, sve dok, zarad raspirivanja neprijateljstva između Vandala i Vizigota, rimski vojskovođa Aecije nije podsetio Gejseriha na raniji veridbeni aranžman. Gotska princeza je nabeđena da je pokušala da otruje Gejseriha a zatim je osakaćena i poslata nazad ocu. Nakon Valentinijanove smrti 455, njegov naslednik Petronije Maksim je Eodokiju udao za svog sina Paladija. Gejserih je čitav događaj predstavio kao neoprostivu uvredu njegovoj porodici zbog čega je opremio flotu i 2. juna 455. je upao u Rim i podgvrgao Večni grad trodnedeljnoj pljački. Među brojnim uglednim taocima koje su Vandali odveli u Kartaginu bile su Valentinijanova udovica Eudoksija i njene dve ćerke Eudokiju i Placidiju. Eudokija je docnije udata za Huneriha, dok su njena majka i sestra otkupljene od strane istočnorimskog dvora gde je Placidija docnije udata za aristokratu Olibrija. Upravo zbog rodbinskih veza Gejserih je u nekoliko navrata pokušavao da nametne Olibrija za cara Zapadnorimskog carstva, ali je u tome uspeo tek 472. godine kada su i mnogo značajniji faktori poput zapadnorimskog vojskovođe Ricimera stali iza Hunerihovog pašenoga. Međutim, Olibrije (umro 2. novembra 472. godine) je vladao svega nekoliko meseci i njegova vlada nije donela mnogo koristi Hazdinzima.

Druga važna dinastička veza koju su Hazdinzi ostvarili bila je ona sa vladarskom dinastijom Ostrogota, Amalima. Naime, oko 500. godine kralj Italije Teodorih Veliki je udao svoju sestru Amalafridu za udovičenog kralja Vandala i Alana Trasamunda. Iako se brak pokazao dugovečnim tj potrajao je do Trasamundove smrti, Amalafrida i njena gotska pratnja su postradali od Trasamundovog romanofilskog naslednika Hilderiha. Amalafrida je između 523. i 526. umrla u tamnici i po Italiji se, po kazivanju Kasiodora Senatora, pričalo da je umrla nasilnim putem. Njen brat Teodorih je počeo da oprema flotu kako bi kaznio Hilderiha ali je tokom ovih priprema umro.

Vladari iz dinastije Hazdinga uredi

  1. Godigisel (-407)
  2. Gunderih (407-428)
  3. Gejserih (428-477)
  4. Hunerih (477-484)
  5. Guntamund (484-496)
  6. Trasamund (496-523)
  7. Hilderih (523-530)
  8. Gelimer (530-534)

Napomene uredi

Literatura uredi