Harvardska arhitektura

Harvardska arhitektura (za razliku od Fon Nojmanove) podrazumeva postojanje dva zasebna memorijska prostora. Memoriju za smeštanje podataka, tj. memoriju podataka i memoriju za smeštanje programa, tj. programsku memoriju. Obe memorije poseduju zasebne magistrale tj. razlikujemo magistralu podataka i programsku magistralu.

Preko programske magistrale instrukcije programa dospevaju do upravljačke jedinice gde se dekodiraju. Na osnovu dekodirane instrukcije (adrese operanda), preko magistrale podataka, doprema se zahtevani operand.

Razdvajanje memorije na dva zasebna memorijska prostora je učinjeno radi povećanja brzine obrade podataka, jer se mogu istovremeno dopremati instrukcije i operandi. Ova arhitektura se najčešće sreće u DSP-ovima (Digitalni signal procesori) od kojih se zahteva brza obrada podataka i rad u realnom vremenu.

Pored Harvardske arhitekture razvijena je i Poboljšana Harvard arhitektura kod koje je memorija podataka podeljena na A i B deo koji takođe poseduju zasebne magistrale kako bi se u jednom taktu mogla dopremiti dva operanda procesoru.