Hamza ibn Ali ibn Ahmad

Hamza ibn ‘Alī ibn Aḥmad (985. – ?) (arapski i perzijski: حمزه بن علي بن أحمد) bio je ismalitski propovjednik, mistik i filozof sa početka 11. vijeka, poznat kao osnivač i prvi vođa vjerske zajednice Druza.

Hamzda je bio rodom iz Perzije, te prvih dvadeset godina života proveo pod vlašću samanidskih emira. Iz domovine je došao u Egipat u vrijeme kada je ta zemlja bila pod vlašću fatimidske dinastije ismailitskih kalifa, odnosno upravo u vrijeme kada je kalif Al-Hakim bi-Amr Allah počeo u Kairu graditi tzv. Kuću znanja (Dar al-Hikma), nastojeći od nje stvoriti glavno kulturno središte islamskog svijeta. Hamza se vrlo brzo zbližio s kalifom, koji ga je učinio jednom od svojih glavnih suradnika i povjerio mu zadatak da provodi misionarsku djelatnost, prije svega usmjerenu na područja pod vlašću sunitskog Abasidskog Kalifata. Hamza je svoje sjedište postavio u Rajdanovoj džamiji u Kairu, a al-Hakim ga je u maju 1017. proglasio "imamom monoteista".

U isto vrijeme je al-Hakim došao u sukob sa propovjednikom po imenu ad-Darazi koji je, nastojeći steći kalifovu naklonost, proglasio kalifa i njegove pretke "inkarnacijom Boga". Kalif, međutim, time nije bio impresioniran, pa je ad-Darazija između 1016. i 1018. proglasio kao heretika i dao pogubiti. Usprkos suparništva i teoloških razlika između ad-Darazija i Hamze, među muslimanima se za Hamzine sljedbenike počeo koristiti izraz "daraziti", od čega dolazi naziv za današnje Druze.

Hamza je svojim propovijedima, u kojima je napadao prakticiranje poligamije, ponovno vjenčavanje razvedenih, kao i korupciju i nemoral, stekao brojne neprijatelje. Godine 1021. je Hamza odlučio nestati iz javnosti, odnosno povjeriti svom sljedbeniku po imenu Baha'u d-Dīn as-Samuqī da nastavi voditi misionarsku djelatnost. Njegova je sekta nastavila djelovati do 1043. godine.

Povezano uredi

Vanjske veze uredi