Gudurica (mađ. Temeskutas) je naselje u Srbiji u opštini Vršac u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1267 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1338 stanovnika).

Gudurica


Katolička crkva

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Vršac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1267
Gustina stanovništva 56 st./km²
Geografija
Koordinate 45°10′08″N 21°26′21″E / 45.168833°N 21.439166°E / 45.168833; 21.439166
Nadmorska visina 111 m
Površina 22,7 km²
Gudurica na mapi Srbije
Gudurica
Gudurica
Gudurica (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 26335
Pozivni broj 013
Registarska oznaka


Koordinate: 45° 10′ 08" SGŠ, 21° 26′ 21" IGD

Geografija uredi

U dodiru Karpata i Vršačkog Vino-gorja, kao božjom rukom postavljeno na brežuljke ispresecane divljim gudurama, vinogradima zaklonjeno i sačuvano od sveta, nalazi se Gudurica - po svemu neobično selo. U ovom malom planinskom selu usred pitomog ravnog Banata, petnaestak kilometara severoistočno od Vršca, vekovima živi i o ukrštenim balkanskim putevima svedoči čak 14 različitih nacija. Gudurica je pomirila razne ljude i obuzdala svakakve ćudi.

Istorija uredi

Prema beleškama vršačkog istoričara Feliksa Milekera (1858–1942), Gudurica se isprva, u 15. veku, pominje kao Kutres, zatim Kutrica, u 18. kao Guteric, u 19. veku Kudric, 1894. godine zvala se Temeskutas, a današnje ime dobila je 1922. Po nekima, ime je nastalo od nemačkog guten Ritz}, što znači dobar rit, a, po drugima, nazvano je upravo po okolnim gudurama. .[1].

 
Gudurica na mapi iz 1769-72

Pisani podaci o Banatu govore da su Srbi guduričke krajeve naselili posle 1389, odnosno, kada su nakon Kosovske bitke prelazili Dunav. U krašovskom komitetu 1458. i 1462. bila je malo naselje. Stari ugarski dokumenti kazuju da je bila vlasništvo Pavla i Nikole od Kutresa. Nešto kasnije, 1597, zapisano je da je nastanjena srpskim stanovništvom i da je u posedu Franje Jošike de Karansebeš, a 1716. da je dodeljena austrijskoj provinciji - vršačkom distriktu temišvarskog Banata. Iste godine u arhivu bečkog dvora zapisano je da je naselje imalo 17 kuća. Godine 1719, po odlasku Turaka, kada je Banat nakon Požarevačkog mira vraćen Austriji, u Guduricu se doseljavaju vinogradari iz zapadne Nemačke, iz Lotaringije, Mozelske doline, Rajnske oblasti, Trijera i Majnca. Starosedeoci Srbi povlače se u obližnje selo Veliko Središte. Zapisi iz crkvenih knjiga kažu da je selo 1742. brojalo 150 kuća sa čisto nemačkim stanovništvom. Ovaj kraj 1763. kolonizuje carica Marija Terezija, a od 1780. do 1790. car Franja Josif. Krajem 18. veka u »Kutrici« je bilo 768 katoličkih stanovnika i dodeljena je temišvarskom komitatu. Franc Prvi izdao je 1821. povlastice kojima dobija pravo i podršku Kraljevske kancelarije da svakog 1. maja i 16. oktobra održava vašar za prodaju robe i stoke. Tada je imala 1.067, a 1854. 1.538 stanovnika.
Krajem 19. veka postala je opština i dobila beležnika, apoteku, telegraf... U novembru 1918. u Kutricu je umarširala srpska vojska, a naredne godine je pripojena torontalsko – tamiškoj županiji. Godine 1921. popisano je 2.097 stanovnika, od kojih 2013 Nemaca, 53 Mađara, 15 Srba, 10 Rumuna, 5 Čeha, a jedan je podveden pod “ostali”. U selo 1941. ulaze Nemci, a 1944. Rusi. Demografska slika Gudurice tada dobija današnje karakteristike. Uz preostale Nemce koji su bili u mešovitim brakovima, u velikom broju su naseljeni kolonisti iz svih bivših jugoslovenskih republika. Prvo stižu Slovenci i Makedonci. Poslednji doseljenici bile su izbeglice iz Hrvatske, BiH i sa Kosova. Njih nekoliko stotina. Na ulazu u selo izgrađeno im je i naselje.
U Gudurici su nekada živele čak 24 različite nacije, a danas ih ima 14, odnosno 1.300 stanovnika u 420 domaćinstava. I niko nikoga više ne pita šta je poreklom i kojim putem je došao.

Demografija uredi

U naselju Gudurica živi 1020 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,3 godina (38,8 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 430 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,94.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1474 [2]
1953. 2024
1961. 2105
1971. 1560
1981. 1448
1991. 1338 1208
2002. 1339 1267
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
839 66.21%
Makedonci
  
133 10.49%
Mađari
  
44 3.47%
Slovenci
  
38 2.99%
Jugosloveni
  
37 2.92%
Romi
  
35 2.76%
Rumuni
  
31 2.44%
Hrvati
  
27 2.13%
Crnogorci
  
9 0.71%
Muslimani
  
5 0.39%
Nemci
  
3 0.23%
Slovaci
  
2 0.15%
Albanci
  
2 0.15%
Česi
  
1 0.07%
Ukrajinci
  
1 0.07%
nepoznato
  
24 1.89%


Reference uredi

  1. Letopisi opština u južnom Banatu: Feliksa Milekera bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928. ISBN 86-85075-04-1
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  1. Korišćena Literatura
  2. Izvor „Monografija“ Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  3. Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928.*
  4. Milleker, Felix. Geschichte der Gemeinde Kudritz. [E: History of the community...]. 1888, Vrsac, Kudritz Leseverein. 48 pages. Library: AKdFF, IfA, InstTu, WLB
  5. Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliksa Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  6. M Marina Sastavio od Pisanih tragova, „Letopisa“, po predanju o selu Gudurici nastanak sela ko su bili Doseljenici čime su se bavili meštani
  7. „Letopis“ seoski običaji M Marina: Beč (1999)

Spoljašnje veze uredi

Naseljena mesta opštine Vršac

Vatin • Veliko Središte • Vlajkovac • Vojvodinci • Vršac • Vršački Ritovi • Gudurica • Zagajica • Izbište • Jablanka • Kuštilj • Mali Žam • Malo Središte • Markovac • Mesić • Orešac • Pavliš • Parta • Potporanj • Ritiševo • Sočica • Straža • Uljma • Šušara