God Bless America

God Bless America je američka patriotska pjesma iz 1918. godine koju je napisao Irving Berlin. Tekst predstavlja molitvu Bogu (naslov doslovno znači: "Bože blagoslovi Ameriku") da podrži i vodi SAD, odnosno izražava vjernost i zahvalnost zemlji koja je "lijepa" i "slobodna". Smatra se jednom od najpoznatijih i najpopularnijih pjesama u opusu Irvinga Berlina te svojevrsnom alternativnom himnom SAD.

Berlinu je inspiraciju za pisanje pjesme pružio prvi svjetski rat, odnosno ulazak SAD u rat. Godine 1917. je, kao tada već renomiran kompozitor Tin Pan Alleya, regrutiran u vojsku, gdje je dobio čin narednika. Za vrijeme službe u bazi Camp Umpton u državi New York, komandant baze je odlučio iskoristiti njegove talente, te mu je dao zadatak da napiše muzičku reviju sa zadatkom da podigne moral ljudstva. Rezultat je bio Yip Yip Yaphank koji je sadržavao nekoliko pjesama posvećenih vojničkom životu, kao što su Oh, How I Hate To Get Up in the Morning. Pjesma God Bless America je bila predviđena za završni broj, ali ju je Berlin smatrao "previše svečanom" za tu priliku i zamijenio sa "We're On Our Way to France".

Pjesma je sljedećih nekoliko decenija stajala u ladici sve do 1938. godine kada je Berlin, kao Jevrej, osjetio zabrinutost zbog Hitlerove politike za koju je smatrao da bi mogla ugroziti SAD. Odlučio je promijeniti tekst te ju je 11. novembra 1938. godine - na Dan primirja, odnosno dvadesetu obljetnicu završetka rata, izvela popularna pjevačica Kate Smith na radiju. Berlin je bio toliko oduševljen s Kate Smith da joj dao eksluzivna prava za njeno izvođenje. Postala je prilično popularna pjesma, iako je imala i kritičare. Među njima je najpoznatiji ljevičarski folk pjevač Woodie Guthrie koji je svoju najpoznatiju pjesmu This Land Is Your Land iz 1940. napisao kao svojevrsni odgovor Berlinovoj pjesmi, za koju je držao "nerealističnom" i konformističkom. Popularnosti pjesme je prilično doprinio i drugi svjetski rat, odnosno mjuzikl This Is the Army u kome je korištena.

Kasnije je postala važan dio američke popularne kulture. Tako je nastao običaj da se izvodi za vrijeme utakmica hokejaškog tima Philadelphia Flyers. Neki od američkih sineasta su također tu pjesmu koristili kako bi na različite načine prikazale vlastitu viziju SAD; u tome se ističe Sergio Leone u Bilo jednom u Americi 1984. godine, kao i Michael Cimino u završnoj sceni Lovca na jelene.

Popularnosti pjesme u 21. vijeku su značajno doprinijeli napadi 11. septembra. Na taj dan, neposredno nakon što se u televizijskom prijenosu javnosti pred Capitolom obratili tadašnji kongresni čelnici Dennis Hastert i Tom Daschle, oko njih okupljeni članovi Kongresa su spontano zapjevali God Bless America. Niz pjevača kao što su Celine Dion i Lee Ann Rhimes su iste godine snimili svoje verzije, a bejzbolski tim New York Yankees je uveo običaj da se God Bless America pjeva u pauzi 7. izmjene umjesto dotada uobičajene pjesme Take Me Out to the Ball Game.

Eksterni linkovi uredi