Glijalne ćelije

Glijalne ćelije ili ćelije glije su prateće ćelije nervnog tkiva koje ishranjuju, štite, pružaju potporu neuronima i oko njih obrazuju izolaciju, mijelinski omotač. Većina tih ćelija se zbog funkcije poredi sa ćelijama vezivnog tkiva i naziva potpornim ćelijama nervnog tkiva.

Astrociti mogu da se identifikuju u kulturi zato što za razliku od glija, oni izražavaju glijalni fibrilarni kiselinski protein.
Glijalne ćelije u mozgu pacova obojene antitelima protiv GFAP.
Neoplazmične glijalne ćelije obojene antitelima protiv GFAP (smeđe). Moždana biopsija.

Razlikuju se od neurona po tome što:

  • nemaju akson već imaju samo dendrite;
  • nemaju kanale za prenos jona natrijuma, već samo za jone kalijuma;
  • ne stvaraju akcione potencijale;
  • zadržavaju sposobnost deobe tokom čitavog života.

Ćelije glije se međusobno razlikuju kako po tome u kome delu nervnog sistema se nalaze, da li u centralnom ili perifernom, tako i po embrionalnom poreklu.

Glijalne ćelije CNS-a uredi

Potporne ćelije CNS-a nazivaju se zajednički neuroglija i pripadaju im:

Embrionalno poreklo makroglije, ependimskih ćelija, ćelija horoidnog pleksusa je isto kao i neurona, razvija se od neuroektoderma, odnosno, neuroepitelskih ćelija zida nervne cevi. Mikroglija vodi poreklo od mezoderma, odnosno, monocita mada se, prema nekim autorima, njihovo poreklo smatra nedovoljno razjašnjenim.

Glijalne ćelije PNS-a uredi

Glijske ćelije PNS su:

Potporne ćelije perifernog nervnog sistema poreklom su od nervne kreste.

Funkcije uredi

Pored nesumnjive potporne uloge, glijalne ćelije ostvaruju mnoge druge funkcije:

  • izgrađuju mijelinski omotač oko aksona u CNS-u oligodendrociti, a u PNS-u Švanove ćelije;
  • astrociti učestvuju u procesima zarašćivanja posle ozlede mozga;
  • astrociti održavaju homeostazu jona (posebno jona K+) i pH vrednosti vanćelijske tečnosti;
  • astrociti sintetišu prekursore nekih neurotransmitera, kao što je glutamin (prkursor hemijskog medijatora glutamat)
  • mikroglija se smatra moždanim makrofagima jer se tokom bilo kakve upale ili ozlede pretvaraju u fagocite;


Literatura uredi

  • Guyton,A. C, Hall, J. E:Medicinska fiziologija, Savremena administracija, Beograd, 1999.
  • Davidović, Vukosava: Uporedna fiziologija, ZUNS, Beograd, 2003.
  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Mariček, Magdalena; Ćurčić, B; Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, Beograd, 1989.
  • Petrović, V. M, Radojčić, R, M: Uporedna fiziologija (drugi deo), ZUNS, Beograd, 1994.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečje novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.

Spoljašnje veze uredi