Gazi ili Gazija (u množini Gazije) je izraz koji je upotrebljavan kao počasna titula u Osmanskom carstvu, i u tom smislu znači pobednik, a koristi se za vojskovođe koje su se istakle u borbi na bojnom polju protiv nemuslimanskih neprijatelja.

Etimologija uredi

Porijeklo riječi gazi je iz arapskog jezika (arap. غزو) što znači pretendovati, težiti, stremiti, nameravati, izvršiti...

Različita značenja uredi

Izraz Gazi je pored označavanja počasne titule u Osmanskom carstvu bio interpretiran na različite načine, u zavisnosti od konkretnih historijskih okolnosti i područja. Prvih devet sultana Osmanskog carstva su upotrebljavali izraz gazi kao deo svoje titule.

Ovaj izraz potiče iz perioda iranske dinastije Samanida u 9. i 10. vijeku i označavao je plaćenike i borce na granici u Horasana i Transoksijanije. Gazije su u periodima mira svoj opstanak bazirale na pljačkanju i odavale se odmetništvu i hajdučiji. Grupe gazija su bile tako organizovane da su privlačile avanturiste i različite religiozne i političke otpadnike svih nacionalnosti. Tokom vremena su većinu počeli da čine Turci. Na zapadu su Turci gazije u kontinuitetu preduzimali pohode duž linije fronta sa istočnorimskom državom. Posle bitke kod Manckirta ovi pohodi su se intenzivirali. Osnovne karakteristike gazija su bili bijela kapa i štap. Svoj vrhunac su gazije doživjele tokom Mongolskih osvajanja kada su mnogi od njih pobegli iz Irana i Centralne Azije u Anadoliju. Upravo iz ovih teritorija Anadolije koje su osvojile gazije je nastalo Osmansko carstvo i njegova legendarna tradicija. Titulu gazije je nosio i Mustafa Kemal Ataturk.

Osman I, osnivač Osmanskog Carstva je imao titulu Gazi, te je u više navrata bio poznat kao "Osman Gazi".

Veze uredi