Gandara (sans. गन्धार, pašt. ګندهارا, urdu گندھارا; Gandḥārā, perz. Vaihind[1]) je naziv za starovjekovnu regiju i kraljevinu (Mahajanapada) koja se danas nalazi u sjevernom Pakistanu[2] i istočnom Afganistanu. Gandara se nalazi uglavnom na području doline uz Peshawar, odnosno na visoravni Pothohar i uz rijeku Kabul[3]. Najvažniji gradovi regije su Purushapura (moderni Peshawar) i Takšashila (Taksila)[2].

Gandara na sjeverozapadu karte stare Indije

U ranoj historiji, Gandara je od doba Kira Velikog bila sastavni dio Perzijske Monarhije, a nalazila se istočno od Arahozije i Baktrije. Gandara je na Darijevim zapisima u Behistunu spomenuta kao pokrajina koja je bila dijelom monarhije prije njegove inauguracije[3]. Kraj perzijske vladavine označio je Aleksandrov pohod koji je osvojio regiju oko 336. pne. Nedugo poslije, Gandarom ponovo vladaju iranske dinastije Parta i Sasanida.

Gandarsko kraljevstvo trajalo je od 6. vijeka pne. do 11. vijeka, dok je najveći uspon pokrajina doživjela od 1. do 5. vijeka u doba budističkih kušanskih kraljeva.

Kasnije su Gandarom vladale hidnuističke dinastije zvane Hindu Šahi. Taj termin je prvi koristio iranski znanstvenik Biruni, a odnosio se na vladajuće dinastije iz 10. i 11. vijeka koje su kasnije porazili iranski osvajači. Nakon što je 1021. godine Mahmud Gaznevi osvojio pokrajinu, naziv Gandara je iščeznuo. U doba rane srednjovjekovne vladavine, područjem je upravljano iz Lahorea ili Kabula, dok je u doba Mogula postala sastavni dio Kabulske pokrajine.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Gandara