Frekvencijska modulacija
Frekvencijska modulacija[1][2] (frekventna modulacija[3][4], akr. FM) je vrsta kutne modulacije pri kojoj se noseća frekvencija mijenja proporcionalno signalu korisne informacije. Amplituda noseće frekvencije se drži konstantnom. Uz amplitudnu i faznu modulaciju, predstavlja jednu od tri osnovne vrste modulacije.
Ako je signal informacije analogni signal (glas, muzika), noseća frekvencija će se mijenjati kontinualno u određenom frekventnom opsegu. Ako je signal informacije digitalni signal, noseća frekvencija može imati dvije ili više diskretnih vrijednosti. U najjednostavnijem obliku FSK (engl. FSK, Frequency Shift Keying) frekvencija može da se održava na jednoj vrijednosti za digitalnu nulu, a na drugoj za jedinicu.
Frekventna ili fazna modulacija uredi
Frekventna i fazna modulacija su vrlo slične: nije moguće mijenjati samo fazu bez promjene frekvencije, i obrnuto. Razlikujemo ih samo u tome koja osobina nosioca se direktno mijenja. Ako se direktno mijenja frekvencija, a indirektno faza, govorimo o frekventnoj modulaciji. Ako se direktno mijenja faza, a indirektno frekvencija, govorimo o faznoj modulaciji.
Primjena uredi
Komercijalne radio-stanice u opsegu ultrakratkih valova (UKT) koriste frekventnu modulaciju. Koristi se i za prijenos zvuka u bežičnom televizijskom sistemu, i mnoge druge žične i bežične komunikacijske sisteme.
Prednost frekventne modulacije nad amplitudnom u radio komunikaciji je veća otpornost na smetnje, a mana širi frekventni opseg.
Mogući oblici modulacije uredi
Razmotrimo matematički izraz za sinusoidalni val:
v = Vp sin (2πft+θ) ili
v = Vp sin (ωt+θ)
gdje je
- v = trenutna vrijednost sinusoidalnog napona
- Vp = vršna vrijednost sinusoidalnog napona
- f = frekvencija (Hz)
- ω = 2πf = ugaona brzina
- t = vrijeme (s)
- ωt = 2πft = ugao u radijanima
- θ = fazni ugao
Iz ovoga možemo vidjeti da postoje tri načina modulacije, ovisno o tome na koji način se mijenja nosilac. To su amplitudna, frekventna i fazna modulacija.
Reference uredi
- ↑ Principi telekomunikacija, Mirolsav L. Dukić, Akademska misao, Beograd 2008. ISBN 978-86-7466-326-4, strana 205
- ↑ Osnovi telekomunikacija: zbornik rešenih problema, Zorka D. Stojanović, Miroslav L. Dukić, Zoran R. Petrović, Zoran S. Dobrosavljević, Nauka, Beograd 1995. ISBN 978-86-7225-030-5, str. 313.
- ↑ Osnovi elektronike, Radio-predajnici i radio-prijemnici, Državni sekretarijat za narodnu odbranu, Beograd, 1967., strana 176.
- ↑ Vojna enciklopedija, Sedmi tom, 1974, Beograd: Vojnoizdavački zavod, str. 649.
Literatura uredi
- Electronic Communication Systems, Fundamentals Through Advanced, 4th edition, Wayne Tomasi, ISBN 0-13-022125-2