Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku
Franjevački samostan i crkva su vjerski objekti grada Dubrovnika.
Samostan je ranije stajao na zapadnom prilazu gradu, ali je zbog sigurnosnih razloga premješten. Samostan i crkva unutar gradskih zidina počeli su se graditi 1317. godine, a glavnina radova dovršena je u 14. stoljeću. Prema Stradunu gleda bočna strana crkve. Vrata crkve su nasvođena raskošnim gotičkim portalom, koji se jedini sačuvao u katastrofalnom potresu 1667. godine. Portal je djelo domaćih klesara braće Andrijića iz 1498. godine. Središnja je kamena Pieta. Kasnoromanički klaustar sa 120 stupova iz 1360. godine, izradio je Mihoje Brajkov iz Bara, a okružuje najstariji dubrovački vrt koji se u neprekidno njeguje od premještanja samostana unutar gradskih zidina.
U sklopu samostana od 1317. godine do danas djeluje ljekarna Male braće, treća po starosti u Europi i najstarija ljekarna u Europi koja se još uvek nalazi u funkciji. Najstariji sačuvani dokument koji spominje rad ljekarne datiran je na 18. srpnja 1357. godine.[1]
Do 1901. godine nalazila se u malom klaustru sjeverno velikog a danas je lijevo od ulaza u samostan.
U požaru nakon Velike trešnje 1667. nestalo je oko 7500 svezaka knjiga i rukopisa u samostanskoj knjižnici. Obnovljena je marom redovnika i danas čuva više od 70 tisuća djela od kojih oko 20.000 primjeraka rukopisa, s posebno vrijednih 206 inkunabula. U knjižnici je i opširna građa velike važnosti za povijest starije hrvatske književnosti. Knjižnica čuva najstariji hrvatski bibliotečni zapis u obliku knjige s popisom tadašnje građe i jedan od dva sačuvana primjerka prvog izdanja Marulićeve Judite. Glazbeni dio knjižnice čuva mnoga djela starih hrvatskih skladatelja s više od 100 svjetskih unikata.
U sklopu samostana, uz ljekarnu se nalazi i muzej. Muzejska zbirka uključuje slike starih majstora, poput dubrovačkog slikara Lovra Dobričevića, zlatarski predmeti i izvorni inventar ljekarne.[1] Sačuvana su povijesna dokumenta poput recepata ili knjiga iz područja medicine i farmakologije i medicine te oko 2000 recepata, od kojih je samo manji dio izložen u muzeju, kao i mnoštvo ljekarničkih predmeta iz 15. i 16. stoljeća. U muzeju se među izlošcima posebno ističu farmaceutske vaze iz Siene i Firence, a osim njih su izložene različite preše, mužari, uređaj za destilaciju vode, vage, mjerice i dr. Prostorije ljekarne početkom 20. stoljeća je vlastitom trošku uredioljubitelj dubrovačkih starina i dobročinitelj Ignacije (Inje) Amerling, o čemu svjedoči spomen-ploča u klaustru samostana.[1]
U sklopu samostana pokopani su mnogi poznati dubrovčani poput Miha Pracata i Marojice Kaboge.
Tokom Domovonskog rata na samostan je palo preko pedeset granata.
Crkva se često koristi kao jedna od scena Dubrovačkih ljetnih igara.
Galerija uredi
-
-
Fontana s kipom sv. Franje -
Portal crkve -
Pogled na klaustar
Izvori uredi
Literatura uredi
- Krajcar, Dražen. „Dubrovačka ljekarna Male braće (1357.)”. Zagreb: Motus d.o.o.. Pristupljeno 26. 4. 2018.
- Robin Harris: Povijest Dubrovnika, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2006.
