Francisco Moreno
Francisco Moreno (Buenos Aires, 31. maj 1852. - Buenos Aires, 22. novembar 1919.) bio je argentinski istraživač, putopisac, pjesnik, samouki antropolog, etnolog i paleontolog, veliki zaljubljenik u Patagoniju, koji je svojim istraživanjima pomogao zemlji da kolonizira taj teritorij.[1]
| Francisco Moreno | |
|---|---|
| Puno ime | Francisco Pascasio Moreno |
| Informacije | |
| Rođenje | 31. maj 1852. Buenos Aires, Argentina |
| Smrt | 22. novembar 1919. Buenos Aires |
Moreno je bio i velik donator, koji je poklonio 1903. - 7.500 hektara zemlje da se osnuje Nacionalni park Nahuel Huapi.[1]
Biografija uredi
Francisco Pascacio Moreno rođen je u imućnoj porodici (otac mu je imao osiguravajuće društvo La Estrella) ali je ubrzo shvatio da to njega ne zanima, već istraživanje nepoznatih krajeva i kultura. Zbog tog je poduzeo pet putovanja po Patagoniji, i tako 1876. postao prvi Argentinac koji je došao do Jezera Nahuel Huapi. [1]
U to vrijeme to je bio i vrlo riskantan poduhvat, jer su u tom kraju živjeli Mapuche, koji su branili svoju zemlju i nisu baš trpjeli uljeze. Moreno je na svojim putovanjima dobro upoznao njihove običaje i kulturu, pa je postao ekspert za ta pitanja i vladin savjetnik od 1896.[1]
Na putovanjima je sakupio i vrijednu paleontološku kolekciju koju je poklonio Muzeju La Plata u Buenos Airesu, čiji je bio i osnivač 1886. i prvi direktor. Kao savjetnik Argentinske vlade radi od 1902. na razgraničenju sa Čileom. Moreno je bio aktivan i kao javni radnik, bio je inicijator i suosnivač brojnih naučnih institucija, sudionik međunarodnih kongresa i simpozija.[1]
Sedam godina prije smrti, - 1912. otišao je na posljednje putovanje u Patagoniju i to na molbu Američkog predsjednika Theodora Roosevelta da mu bude pratioc, u svoj ljubljeni kraj pored Jezera Nahuel Huapi.[1]
