Fluorovodonik ili hidrogen fluorid (HF) je spoj u kojem fluor ima oksidacijsko stanje -1.

Fluorovodonik
Identifikacija
CAS registarski broj 7664-39-3 DaY
PubChem[1][2] 16211014
ChemSpider[3] 14214 DaY
UNII RGL5YE86CZ DaY
KEGG[4] C16487
ChEBI 29228
RTECS registarski broj toksičnosti MW7875000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula HF
Molarna masa 20.01 g mol−1
Agregatno stanje bezbojni gas
Gustina 1.15 g/L, gas (25 °C)
0.99 g/mL, tečnost (19.5 °C)
Tačka topljenja

-83.6 °C, 190 K, -118 °F

Tačka ključanja

19.5 °C, 293 K, 67 °F

Rastvorljivost u vodi meša se
pKa 3.2
Indeks prelamanja (nD) 1.00001
Struktura
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija) Linearna
Dipolni moment 1.86 D
Termohemija
Standardna entalpija stvaranja jedinjenja ΔfHo298 −13.66 kJ/g (gas)
−14.99 kJ/g (tečnost)
Standardna molarna entropija So298 8.687 J/g K (gas)
Opasnost
NFPA 704
0
4
1
 
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Hlorovodonik
Bromovodonik
Jodovodonik
Drugi katjoni Natrijum fluorid
Srodna jedinjenja Fluorovodonična kiselina

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Dobijanje uredi

Dobiva se reakcijom između kalcijum fluorida i sulfatne kiseline:

CaF2 (s) + H+ + HSO4- → CaSO4 (s) + 2 HF (g)

Bezvodni HF se dobija po reakciji:

NaHF2 (s) → NaF (s) + HF (g)

Osobine uredi

Zbog prisustva vodikove veze, fluorovodonik je tečnost, čija je tačka ključanja +20 °C. Miješa se s vodom i komercijalno dolazi kao 40%-tni rastvor. Vodeni rastvor fluorovodonika se naziva fluorovodonična kiselina. Ako rastvor dospije na kožu, uzrokuje gnojne rane. Bezvodni HF nije hemijski reaktivan, ali u prisustvu tragova vode reaguje s metalima i njihovim oksidima. Fluorovodonik reaguje sa silicijum dioksidom, pri čemu se oslobađa gasoviti SiF4. Kako je silicijum dioksid glavna komponenta stakla, HF se ne smije držati u staklenom posuđu.

SiO2 (s) + 4 HF → SiF4 (g) + 2 H2O
 
Vodikova veza između molekula HF

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 

Spoljašnje veze uredi