Fjodor Mahin
Fjodor Jevdokimovič Mahin – Ataman (1882—1945), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-lajtnant Jugoslovenske armije.
Fjodor Mahin | |
---|---|
Datum rođenja | april 1882. |
Mesto rođenja | Nikolajevsk na Amuru Rusko carstvo |
Datum smrti | 2. jun 1945. (63 god.) |
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija DF Jugoslavija |
Profesija | vojno lice |
Član KPJ od | 1939. |
U toku NOB-a | član Vrhovnog štaba NOV i POJ |
Služba | Vojska Kraljevine Srbije NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska armija 1915 — 1918. 1941 — 1945. |
Čin | general-lajtant |
Načelnik istorijskog odeljenja Generalštaba JA. | |
Odlikovanja |
Četnici su sve do 1942. godine mislili da je pukovnik Mahin vođa partizana.[1]
Biografija uredi
Rođen je aprila 1882. godine u mestu Nikolajevsk na Amuru u Sibiru. Iz porodice orenburških kozaka. Otac, Jevdokim Vasiljević Mahin, zbog uvrede višeg oficira ražalovan i preseljen u Sibir gde se Fjodor rodio. Posle pomilovanja oca, vratio se u okolinu Orenburga. U Rusiji je završio Vojnu kozačku školu i generalštabnu akademiju.
U Prvom svetskom ratu stupio je sa činom generalštabnog majora ruske carske vojske u Srpsku dobrovoljačku diviziju i s njom se, nakon borbi u Dobrudži, prebacio na Solunski front. Tokom rata unapređen u čin generalštabnog pukovnika. Učestvovao je u proboju Solunskog fronta. Za vreme građanskog rata u Rusiji bio je član partije esera, i pripadao belima. Posle poraza belih, preko Sibira i Japana odlazi u Francusku. Godine 1923. došao je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, gde je radio kao publicista i pisao je o Sovjetskom Savezu. Kao vojni istoričar i dobar poznavalac ratne veštine na operativnom i strategijskom nivou bio je priznat i popularan u Kraljevini Jugoslaviji.[2]
Bio je simpatizer Komunističke partije Jugoslavije, a 1939. godine je postao i njen član. Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941. godine. Radio je u propagandnom odeljenju Vrhovnog štaba NOV i POJ. U Narodno oslobodilačkoj vojsci, radio je na pisanju izveštaja ko je ko na jugoslovenskom ratištu, analizirao svetska ratišta, propagirao je NOV Jugoslavije. Zaslugama za razvoj i popularizaciju Narodno oslobodilačkog pokreta, dva puta posle rata unapređen u činove general majora i general lajtanta. Po završetku rata bio je prvi načelnik Istorijskog odeljenja Generalštaba Jugoslovenske armije.
Po povratku iz "matuške Rusije" (tada SSSR-a), umro je 2. juna 1945. godine u Beogradu.[2]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine.
Dela uredi
Objavio je sledeća dela:
- „Juriš na Nemačku“. 1944. godina
- „Naša regularna vojska“. 1944. godina
Reference uredi
- ↑ https://www.znaci.org/00001/4_14_1_83.htm
- ↑ 2,0 2,1 Matović, Ivan (2004). Verni otadžbini i pozivu. Beograd: NIC Vojska. str. 87. ISBN 86-7530-113-8.
Literatura uredi
- Mala enciklopedija Prosveta, Beograd 1959. godina
- Vojni leksikon. „Vojnoizdavački zavod“ Beograd, 1981. godina.