Filozof na vlasti

Filozofi na vlasti ili filozofi kraljevi vladari su u Platonovoj idealnoj državi. Naime, prema Platonu, "ljudski rod se neće rešiti nesreća sve dok rod onih koji se ispravno i istinski bave filozofijom ne dođe na vlast ili dok oni koji imaju vlast ne počnu da se istinski bave filozofijom".[1]

Izdanje Platonove Države iz 1713.

Platon uredi

Platon definiše filozofa prvo etimološki ― kao ljubitelja mudrosti, a zatim i kao onoga ko voli istinsko znanje nasuprot prividima i ko ima pristup idejama, tj. prvobitnim opštostima koje su obuhvaćene određenim pojmom, kakva je npr. Lepota prema bilo kojoj konkretnoj realizaciji lepote (lepoj ženi, lepoj kući, lepoj pesmi itd.). U prilog ideji da su filozofi najbolji vladari Platon crta i sliku broda-države, koja će, uz alegoriju pećine, postati jedna od njegovih najčešće citiranih metafora: "Pravi kormilar po nužnosti mora voditi računa o godišnjem dobu, nebu, zvezdama, vetru i svemu što pripada toj veštini ako zaista želi da upravlja brodom".[2]

Filozofi na vlasti u istoriji uredi

Tokom istorije razni su se vladari navodili kao primeri filozofa na vlasti, a među njima:

Kritika uredi

Karl Popper smatrao je Platona odgovornim za jačanje totalitarizma u 20. veku, jer su, prema njegovom mišljenju, Platonovi filozofi na vlasti, s njihovim "socijalnim inženjeringom" i "idealizmom" vodili direktno do Josifa Staljina i Adolfa Hitlera (preko Hegela i Marksa).[3] Navodno je i ajatolah Homeini bio inspirisan platonskom vizijom filozofa-kralja kada se 1920-ih u Komu zainteresovao za islamski misticizam i Platonovu Državu.[4]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. Platon, Država, 5.473d.
  2. Platon, Država, 6.488d.
  3. Popper, Karl. The Poverty of Historicism. Routledge, 2002.
  4. Anderson, Raymond H. Ayatollah Ruhollah Khomeini, 89, the Unwavering Iranian Spiritual Leader. The New York Times, 4 June 1989.

Literatura uredi

Eksterni linkovi uredi