Filon iz Biblosa
Filon iz Biblosa (starogrčki: Φίλων Βύβλιος, Phílōn Býblios; latinski: Philo Byblius, cca. 64 – 141), poznat i kao Herenije Filon (Herennius Philo), bio je grčki gramatičar, leksikograf i historičar. Napisao je nekoliko knjiga, koje su danas poznate tek po fragmentima odnosno skraćenim verzijama koje citiraju kasniji autori. Od njih je najpoznatija Fenička historija, koju citira Euzebije od Cezareje i koja predstavlja najopsežniji izvor o drevnoj feničkoj religiji. Po Euzebiju, Filon je uspio dešifrirati i prevesti drevnu feničku knjigu Sanchuniaton. Suvremeni historičari smatraju da je originalni Filonov tekst promijenjen od strane Euzebija iz vjerskih razloga.
Život uredi
Filon je rođen u 1. stoljeću n.e. u Biblosu u današnjem Libanonu. "Živio je za vladavine Hadrijana, o kojem je napisao jedno povijesno djelo, koje je sada izgubljeno. Njegovo ime Herennius sugerira da je bio klijent dopusnog konzula (consul suffectus) Herenija Severa, preko kojeg je Filon možda i postigao status rimskog građanina. Moguće da je rođen još za Neronove vladavine i da je doživio duboku starost.[1]
Djela uredi
Filon je, uz druga djela, napisao Feničku povijest (starogrčki: Φοινικικά), u kojoj se pozivao na spise nekog Sanhunijatona, koji je navodno živio prije Trojanskog rata. Euzebije u Evanđeoskoj pripremi (Praeparation euangelica) donosi nekoliko fragmenata kozmogonijskog prikaza iz prve knjige Filonove povijesti. Dugo je vremena Filon bio smatran lažljivcem, koji je svoju građu preuzeo iz Heziodove Teogonije. No, to se gledište promijenilo kad su u Ras Šamri otkriveni tekstovi iz razdoblja 1400–1200. pne., dakle iz razdoblja kad je navodno pisao Sanhunijaton, na kojima su zapisani mitovi i vjerski obredi koji su potvrdili različite pojedinosti iz Filonovog izvještaja. I na tim se tablicama pojavljuje jedan stari bliskoistočni mit o sukcesiji bogova, koji nalikuje Heziodovom prikazu o prijenosu vlasti s Urana na Krona i potom na Zeusa.[2]
Pored Feničke povijesti, Filon je napisao i mnoga druga povijesna, gramatička i leksikonsko-enciklopedijska djela, od kojih su sačuvani samo kraći odlomci.[3] Od njega potječe barem osnovni kostur leksikona sinonima, koji je bio pripisan Amoniju Gramatiku iz Aleksandrije, koji je, nakon razorenja poganskog hrama, s Heladijem otišao u Konstantinopol.[4] Među drugim njegovim djelima jesu: spis o Hadrijanovoj vladavini; djelo u trideset knjiga o gradovima i njihovim slavnim ljudima, čiji je sažetak sastavio gramatičar Elije Seren i koje su kao jedan od glavnih izvora podataka koristile Hezihije i Stefan Bizantinac; spis O nabavi i izboru knjiga (Περὶ κτήσεως καὶ ἐκλογῆς βλβλίων).[1]
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 Smith 1873, s.v. "Philon Byblius"
- ↑ Lesky 2001, str. 101
- ↑ Buchwald, Hohlweg & Prinz 1984, str. 466
- ↑ Lesky 2001, str. 864
Eksterni linkovi uredi
- Philo Byblius (de)
Izvori uredi
- Albert I. Baumgarten, The Phoenician History of Philo of Byblos, 1981
- Buchwald, Wolfgang; Hohlweg, Armin; Prinz, Otto (1984). Rečnik grčkih i latinskih pisaca antike i srednjeg veka [Tusculum-Lexicon griechischer und lateinischer Autoren des Alterums und des Mittelalters]. Beograd: Vuk Karadžić.
- Harold W. Attridge and Robert A. Oden, Philo of Byblos: Phoenician History, Introduction, Critical Text, Translation, Notes, Catholic Biblical Quarterly Monograph Series, 1981
- Lesky, Albin (2001). Povijest grčke književnosti. Zagreb: Golden marketing.
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.