Feministička ideologija u doba Sandinističke revolucije

Feminizam

Koncepti
Pokret  Teorija
Filmska teorija  Ekonomija
Feministička seksologija
Ženska prava
Profeminizam
Antifeminizam


Historija
Ženska historija
Feministička historija
Historija feminizma


Pravo glasa
Žensko pravo glasa
Kronologija  Sufražetkinja
Novi Zeland  U.K.  SAD


Valovi feminizma
Prvi  Drugi  Treći


Pod-tipovi


Prema državi ili regiji


Popis
Feministkinje  Literatura
Teme

 p  r  u 

Kao i mnoge druge ljevičarske revolucionarne organizacije u 20. vijeku koje su htjele postati masovnima, i sandistički pokret u Nikaragvi je uveo feminističke sadržaje u svoj politički program. To se prvenstveno odnosilo na "ukidanje spolne diskriminacije" koja se kao cilj navodi u službenoj platformi iz 1969. godine.

Sandinisti su već ranije, 1967. godine, po uzoru na slične gerilske organizacije u Trećem svijetu, ženama omogućiti pristup u redove svojih paravojnih formacija. Jedna od tih žena, Luisa Amanda Espinoza, je bila prva žena koja je ubijena od Somozine Nacionalnom garde. Sandinistički pokret ju je napravio mučenicom, a po njoj je nazvana pro-sandinistička ženska organizacija Udruženje nikaragvanskih žena Luisa Amanda Espinoza (AMNLAE).

Računa se da su žene činile 25-30 % pripadnika sandinističke gerilske paravojske, a spolna jednakost se - makar kroz propagandu - isticala kao njen ideal. Sandinistički komandanti su zahtjevali da žene-vojnici sudjeluju u svim borbenim akcijama kao i muškarci, dok su muškarcima naređivali da obavljaju tradicionalno ženske poslove kao kuhanje, šivanje odjeće i sl.

Feminističku ideologiju su djelomično prihvatile i ne-sandinističke organizacije koje su se protivile Somozi, odnosno podržavale sandiniste u njihovoj borbi. To je uključivalo Socijalističku partiju i Demokratsku federaciju.

Nakon uspjeha sandinističke revolucije, odnosno Somozinog sloma i dolaska sandinista na vlast 1979. godine, nova vlada je otpočela seriju reformi s ciljem da se uvede spolna jednakost. Osim formalne jednakosti, inzistiralo se na brojnim socijalnim mjerama - prije svega programu opismenjavanjavanja, kao i uvođenju socijalne pomoći i drugih beneficija kako bi se poboljšao položaj žena, u pravilu ekonomski slabije stojećih od muškaraca.

Međutim, dio feministički raspoloženi sandinistkinje su se vrlo brzo počeo udaljavati od novog režima otkako je eskalirao kontraški rat, odnosno pokušaji anti-sandinističkih pobunjenika da svrgnu sandinistički režim. Nastojeći stvoriti što širu frontu protiv te opasnosti, vladajući FSLN je prestao eksperimentirati s društvenim reformama, pa su neke njegove pripadnice počele svoje drugove optuživati za povratak mačizmu i seksizmu. Neke su se čak pridružile kontrašima, te su tako, prema nekim statistikama žene činile 7 % njihovih pripadnika.

Kasnije su se neke feminističke grupe priključile Ujedinjenoj nikaragvanskoj opoziciji (UNO), čija je kandidatkinja Violetta Chamorro porazila Daniela Ortegu na predsjedničkim izborima 1990. i tako okončala sandinističku vlast.

Feministkinje unutar samih sandinističkih redova su se podijelila kada je 1995. formirana otpadnička stranka Pokret sandinističke obnove (MRS). Razlike između dvije stranke su postale najvidljivije po pitanju odnosa prema ženama, odnosno abortusu. Dok se MRS zalagao za očuvanje ženskog prava na izbor, Ortegin FSLN se izjasnio za zabranu, nastojeći osigurati podršku Rimokatoličke crkve pred predsjedničke izbore koje je dobio 2006. godine.

Literatura uredi

  • Kampwirth, Karen. "Women in the Armed Struggles in Nicaragua: Sandinistas and Contras Compared" in Radical Women in Latin America: Left and Right. Eds. Victoria Gonzalez and Karen Kampwirth. University Park, PA: The Pennsylvania State University Press, 2001.
  • Metoyer, Cynthia Charez.(2000) Women and the State in Post-Sandinista Nicaragua. Colorado: Lynne Rienner Publishers, Inc.
  • United Nations Development Fund for Women, “Nicaragua”, WomenWarPeace.org, October 7, 2005 (February 12, 2006). Arhivirano 2007-02-10 na Wayback Machine-u
  • Chinchilla, Norma Stoltz. "Feminism, Revolution, and Democratic Transitions in Nicaragua" in The Women's Movement in Latin America: Participation and Democracy (2nd ed). Ed. Jane S. Jaquette. Boulder: Westview Press, 1994. 177-196.
  • Chinchilla, Norma Stoltz. Revolutionary Popular Feminism in Nicaragua: Articulating Class, Gender, and National Sovereignty. Gender and Society 4 (1990): 370-397.
  • Kampwirth, Karen. Feminism and the Legacy of Revolution: Nicaragua, El Salvador, Chiapas. Athens: Ohio University Press, 2004. 19-46.
  • Molyneux, Maxine. "Mobilization without Emancipation? Women's Interests, the State, and Revolution in Nicaragua”. Feminist Studies, 11.2 (1985) 227-254.