FK Velež

Fudbalski klub "Velež" Mostar je nogometni klub iz Mostara, Bosna i Hercegovina. Osnovan je 1922. godine i predstavlja kontinutiet rada RŠD Veleža koji je zabranjen 1939. godine, a kroz FK Velež obnovljen 1945. godine. Takmiči se u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. ^[1]

Historija uredi

Životopis Veleža po matičnim knjigama, počinje 26. juna 1922. godine. Rođen je, zaista na poljani, kod Sjevernog logora. Velež je dobio ime po obližnjoj planini Velež, koja je opet, poput Makedonskog grada Velesha, nazvana po imenu starog slavenskog boga, "Velesh". Sjećanje na njega je nestalo dolaskom kršćanstva na ove prostore, i moći Boga Veleža su pomiješane sa onima od Svetog Nikole, sveca. (Pogledajte članak: Veles (mitologija))

Veležovo rukovodstvo čine:

Predsjednik Ađeliko Vlaho Potpredsjednik Ranko Slijepčević Prvi sekretar Borivoje Janjoš Drugi sekretar Ljubomir Basta.

Za prvog kapitena tima izabran je Lazar Radić. Nakon osnivanja i odobrenja klupskih pravila, Velež igra prijateljske utakmice. Startovao je sa ekipom: Marko Vučijak, Ljubo Zrimšek, Savo Turanjin, Mile Pavić, Lazar Radić, Milan Rajković, Bogdan Tepšić, Ranko Slijepčević, Branko Turanjanin, Savo Medan i jedan još nepoznat čovjek iz Srbije, koji je u Mostaru tražio posao.

U prvim danima svog života, Velež je odmjeravao snage s lokalnim rivalima, ali i onim iz drugih gradova. Godine 1924. finalista je olimpijskog turnira u Mostaru. Već u sezoni 1934/35 ubraja se među kvalitetnije bosanskohercegovačke klubove. Privremeno je Veležu zabranjivan njegov rad. Još okrutniju sudbinu doživio je 1940 kada su Veležova vrata bila zapečaćena! To se dogodilo poslije utakmice sa Podgoričkom Crnom Gorom, igrane na godišnjicu napada Hitlerove Njemačke na Poljsku, iza čega su uslijedile demonstracije i uzvikivanje parola poput "Dole fašizam".

Marta 1945. Velež je, poslije gotovo petogodišnjeg prislinog mirovanja, obnovljen. Najprije se takmičio u Oblasno-Podsaveznoj, zatim Republičkoj, Trećoj i Drugoj ligi, da bi napokon 1952. postao član Prve savezne lige. Premijera u toj eliti igrana je u Mostaru protiv Crvene Zvezde, a u tom timu Rođenih bili su: Žarko Barbarić, Mensud "Peko" Dilberović, Dane Prajo, Anton Bolfek, Hamdija Ćemalović, Vlado Slišković, Muhamed Mujić, Hasan "Širle" Momić, Haldun Leo Hrvić i Slavko Hudarin.

Međutim među najboljima u SFR Jugoslaviji su bili samo jedno ljeto.

Velež se u prvoligaše vratio u sezoni 1955/56. i ostaje u ovoj konkurenciji sve do rapada Jugoslavije. Igrao je sve do takmičarske 1991/92, da bi aprilskim ratom 1992. okončao svoje vojevanje u tom društvu. Najveće uspjehe u prvenstvu države ostvario je u sezonama: 1972/73, 1973/74 i 1987/88. kada je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka mu je najbliža bila 1973/74, ali od nje ga je odvojila samo gol razlika. Na kraju jesenje etape 1987/88 ciljnu vrpcu presjekao je prvi.

U Veležu je stasao veliki broj državnih reprezentativaca, članova svih selekcija. Neki su to postali još u dresu matičnog kluba. I ovaj je spisak dugačak. U državnoj reprezentaciji igrali su: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Vladimir Matijević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Muhamed Mujić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halihodžić, Predrag Jurić, Semir Tuce i Meho Kodro.

U kupu, do finala uredi

Rođeni su četiri puta bili finalisti Kupa Jugoslavije. Dva puta su osvojili veliki srebreni trofej što je i najveći uspjeh jednog bosanskohercegovačkog tima u tom takmičenju. Do prvog su stigli 1981 kada su pod dirigentskom palicom asa Miloša Milutinovića trofej izborila trinaestorica veličanstvenih: Enver Marić (kapiten), Avdo Kalajdžić, Aleksandar Mičić , Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Đurasović, Dragan Okuka (1), Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić (2), Adnan Međedović, Vladimir Skočajić i rezerve Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović.

U finalu je pobijeđen Željezničar iz Sarajeva rezultatom 3:2. Trebalo je da prođe pet godina da Veležovci ponovo ispijaju šampanjac, slaveći drugi trijumf u Kupu. Tog sunčanog maja 1986. s velikim srebrenim peharom počasni krug su otrčali: Vukašin Petranović, Draženko Prskalo, Goran Jurić, Nenad Bijedić (2), Vladimir Matijević (kapiten), Ismet Šišić, Sead Kajtaz, Vladimir Skočajić, Predrag Jurić (1), Anel Karabeg (Vladimir Gudelj) i Semir Tuce.

Njihov strateg bio je Duško Bajević, a u finalu je savladan Dinamo Zagreb sa 3:1.

Velež je prvi put bio finalista Kupa 1958. Akteri toga događaja su bili: Zdravko Brkljačić, Mensud Dilberović, Meho Handžić, Zdravko Rodin, Nikola Benco, Kruno Radiljević (kapiten), Milan Maksimović, Franjo Džidić, Omer Oručević, Šefik Alajbegović i Milorad Lazović. Tada je ekipu vodio Ratomir Čabrić, a protivnik je bila FK Crvena Zvezda. Rezultat je bio 0:4 za Crvenu Zvezdu.

Posljednje učešće Rođenih u Kupu bilo je 1989. Igrali su: Vukašin Petranović, Mili Hadžiabdić, Ismet Šišić (Ahmed Gosto), Ivica Barbarić, Veselin Đurasović, Ibro Rahimić, Zijad Repak, Zdenko Repak (Damir Čerkić), Predrag Jurić, Anel Karabeg i Semir Tuce (kapiten)

Predvodio ih je Žarko Barbarić, protivnik je bio FK Partizan a rezultat 6:1.

Rođeni u Evropi uredi

Rođeni su šest puta izlazili na zvaničnu evropsku scenu: četiri puta u Kupu Uefa, dva puta u Kup pobjednika kupova. Najuspješnije su učestvovali od jeseni 1974. do proljeća 1975. kada su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA. Do tada su eliminisali moskovskog Spartaka, zatim bečki Rapid i engleski Derby County, da bi sa golom manjka (1:0, 0:2) stali u holandskom gradu Enshendeu potiv Twentea. A u tom čvrstom koračanju po starom konitinentu, dres Veleža su nosili:

Slobodan Mrgan, Miomir Meter, Džemal Hadžiabdić, Marko Čolić, Boro Primorac, Vladimir Pecelj, Jadranko Topić, Vahid Halilhodžić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Momčilo Vukoje, zatim Slavko Njeguš, Mirsad Mulahasanović, Dubravko Ledić, Marijan Kvesić, Milidrag Hodžić, Dragan Okuka i Ahmet Glavović predvodjeni strategom Sulejmanom Sulom Repcom. Godine 1988. Velež je stigao do osmine finala Kupa Uefa, s trenerom Žarkom Barbarićem.

Ostat će upamćen i veliki dvoboj sa slavnom Borusijom Dortmund. Na prepunom Bijelom Brijegu, pred više od 33.000 gledaoca Velež je slavio sa 2:1, ali nažalost rezultat iz Dortmunda je glasio 2:0 u korist Borusije.

Velež je bio finalista Srednjoevropskog kupa 1975 godine i pobjednik Balkanskog kupa 1981 godine. Učestvovao je i u Rapan kupu (1962. i 1963.). Rođeni su imali i nekoliko uspješnih turneja po inostranstvu. To su, prije svih, one po Srednjoj i Južnoj Americi i po Dalekom istoku i Australiji.

Mostar i Velež su od 1965. do 1992. bili domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju. Za to vrijeme na djelu je vidjena 31 ekipa među kojima i 16 stranih - dvije reprezentacije i 14 klubova. Na stadionu pod Bijelim Brijegom, na toj reviji, učestvovali su timovi iz Austrije, Mađarske, Česke, Rumunije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Irana, SSSR-a kao i s prostora bivše Jugoslavije, izuzev iz Makedonije. Rođeni su na svom tradicionalnom turniru bili prvi čak 15 puta.

Ideju imena navijačima Veleža Rođeni dao je taksista Ljubo Petković.

Nogometna škola uredi

Kada se priča o Veležovim zvijezdama i šarmerima, svakako je nezaobilazna čuvena mostarska fudbalska škola. Rođeni su u slavnim danima i godinama bili prepoznatljivi po svom imidžu. Lepršava, maštovita, otvorena i ofanzivna igra. Takvim poimanjem fudbalske vještine plijenili su poklonike najpopularnijeg sporta na svim stadionima tadašnje države, ali i onim evropskim i drugim. Ko se ne sjeća i ko ne pamti velemajstore loptanja, fudbalske boeme - šarmere Halduna-Lea Hrvića, Sulejmana Repca, Muhameda Mujića, Duška Bajevića, Franju Vladića, Jadranka Topića, Momčila Vukoje, Blaža Sliškovića, Vladimira Skočajića, Vladimira Matijevića, Semira Tuce, Seada Kajtaza i one koji su, na njima specifičan način, čuvali mrezu mostarskog kluba - Žarka Barbarića, Gordana Irovića, Ivana Ćurkovića, Envera Marića, Vukašina Petranovića.

Godine 1989. u četvrtom jurišu (finalisti i 1969, 1977, 1987.) i juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije. Pobjednički trofej bio je u rukama Nenada Džidića(kapiten), Siniše Spaića, Slavena Muse, Zvonimira Matkovića, Dražena Madunovića, Sanjina Pintula, Nikole Jokišića, Asmira Džafića, Nikole Jurčića, Damira Vučića (Marina Pušića) i Darmina Begića, a njihov trener bio je Salem Halihodžić.

Poslije rata u BiH uredi

Dolazkom rata Velež ostaje bukvalno bez svega što je imao. Poslije rata Mostar postaje podijeljen grad, od tada se Mostar dijeli na istočni i zapadni. Na istočnoj strani grada preovladavaju navijači Veleža, a na zapadu je Zrinjski. Derbiji koji se održavaju između ova dva tima su među najvećim i najgledanijim u Bosni i Hercegovini.

Navijači uredi

Glavni članak: Red Army Mostar

Red Army Mostar ili pod punim nazivom Udruženje građana "Klub navijača Red Army Mostar" je organizovana navijačka grupa navijača FK Velež Mostar.