Epenteza
Epenteza (grč. epenthesis: umetanje; epentithemi: umetnem), umetanje jednog ili više glasova u sredini riječi, ponajviše u stihovima, zbog metričkih potreba, a katkad i zbog eufonije ili pojačanja fonetske izražajnosti.
Epenteza se često očituje u upotrebi neobičnih infiksa, arhaičnih oblika, provincijalizama i sl. Umetanje glasova koji u riječi nemaju etimološkog opravdanja (konstaNtirati). Primjeri: nizoka umjesto niska, pavunica umjesto paunica, privuza umjesto priuza, ždraka umjesto zraka; izdobila umjesto izobila, naponase umjesto napose; onizijeh ili onizih umjesto onih; zdri, nezdrele, sazdrele umjesto zri, nezrele, sazrele, strušiti umjesto srušiti itd.
Sinonimi: umetanje, umetak, usuvak (Vjekoslav Babukić, Vatroslav Jagić < češ. vsuvka), usuvljivanje (Babukić); neki je zovu i parenteza (Donat) te pleonazam (Diomed). Pridjevi: epentetski, epentetičan.
U enigmatici uredi
U enigmatici, epentezom se naziva niz riječi (pojmova) u kome je sljedeća riječ dobivena umetanjem glasa (slova) u prethodnu, npr. a, sa, ska, seka, Senka, sjenka, Stjenka, stijenka ili a, ma, mna, mana, Majna, Majana, Marjana, Marijana, marijuana.
Umjesto glasova mogu se umetati i slogovi, npr. ja, Aja, Acija, adicija, audicija, audijencija ili ca, raca, ranica, Radinica, radionica, radio-stanica ili ka, kaca, kašica, Karašica, karatašica, a epentetski niz može se svesti i na samo dva člana (punica - pušnica; zakon - zaklon). Epentetski nizovi ne moraju biti "čisti", tj. neki se njegovi članovi mogu dobiti dodavanjem slova (glasa) ili sloga na kraju (epiteza) ili na početku prethodne riječi (prosteza). Riječi (pojmovi) iz takvog niza u načelu nisu iste osnove ili korijena i nemaju značenjskih veza.
Epenteze se koriste u nekim vrstama ispunjaljki te u nekim klinoidnim i stihovnim zagonetkama (dodavaljka, logogrif, umetaljka).
U zagonetkama se epentetski niz može ređati i obrnutim redoslijedom no tada se smatra da je nastao ispuštanjem slova odn. slogova (ispuštaljka, logogrif, oduzimaljka).
Izvor uredi
- "Opća enciklopedija JLZ", Zagreb, 1977-1987.
- Anić-Goldstein: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 2002.
- Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
- Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.
- Rikard Simeon: "Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva", Zagreb, 1969.