Emmeline Pankhurst

Emmeline Pankhurst (rođena kao Emmeline Goulden) (15. jul 1858 – 14. jun 1928) bila je britanska politička aktivistkinja poznata kao vođa sufražetskog pokreta, koji se borio za žensko pravo glasa u Velikoj Britaniji početkom 20. vijeka. Pankhurst je, nastojeći skrenuti pažnju javnosti na pokret, promovirala militantnu taktiku koja je uključivala vandalizam, palež i fizičke napade na policajce; ta je taktika izazvala kontroverze i historičari se dan-danas spore oko toga koliko je bila efektivna; s druge strane, Britanija je nakon te kampanje 1918. ženama prvi put dala pravo glasa, zbog čega se često navodi kako jedna od najuticajnijih ličnosti u historiji.

Emmeline Pankhurst
Emmeline Pankhurst

Emmeline Pankhurst (cca. 1913)


Rođen/a (1858-07-15)15. 7. 1858.
Moss Side, Manchester, Engleska,
Ujedinjeno Kraljevstvo
Umro/la 14. 6. 1928. (1928-06-14) (dob: 95)
Hampstead, London, Engleska,
Ujedinjeno Kraljevstvo
Politička stranka Ženska stranka, Konzervativna stranka

Rodila se kao Emmeline Goulden i odrasla u Moss Sideu u Manchesteru kao dijete politički aktivnih roditelja, te je već sa 8 godina bila upoznata s pokretom za žensko pravo glasa. Iako su joj roditelji željezi da postane domaćica i majka, obrazovala se u pariškoj École Normale de Neuilly. Godine 1878. se udala za advokata Richarda Pankhursta; iako je on od nje bio 24 godine stariji, brak je bio sretan, s obzirom da je Pankhurst dijelio njene feminističke stavove i ohrabrivao političku djelatnost. Sljedećih deset godina mu je rodila petoro djece. Pankhurst se prvo aktivirala u Ligi za žensko pravo glasa, a nakon njenog raspada, preko prijateljstva sa socijalistom Keirom Hardiejem pokušala postati članicom Nezavisne laburističke stranke, što joj je ispočetka odbijeno, jer lokalni ogranak nije primao žene. Također se bavila socijalnim radom u Manchesteru.

Nakon muževe smrti 1898, Pankhurst je organizirala Žensku socijalnu i političku uniju (WSPU), organizaciju čije je članstvo bilo isključivo žensko, a geslo "djela, ne riječi."[1] Ta se grupa nastojala ograditi i često se suprotstavljala etabliranim političkim strankama. U javnosti je stekla publicitet, ali i kontroverze zbog akcija razbijanja prozora i fizičkih napada na policajcima. Zbog njih su Pankhurst, njene kćeri i druge aktivistice WSPU često bile osuđivane na zatvorske kazne,. gdje su organizirale štrajkove glađu. Organizacija je postala još militantnija kada je WPSU preuzela Emmelineina kćer Christabel; tada se kao sredstvo borbe počeo koristiti palež pa su se od WSPU počele ograđivati druge, umjerenije sufražetske grupe. Godine 1913. su WSPU napustile i Pankhurstine kćeri Adela i Sylvia; taj porodični raskol nikada nije bio prebrođen.

Kada je izbio prvi svjetski rat Emmeline i Christabel su odmah obustavili militantne akcije i izrazile podršku britanskoj vladi u borbi protiv "njemačke opasnosti".[2] Umjesto terorističkih akcija su poticale žene da traže zaposlenje odnosno služe industriji koja je zbog odlaska muškaraca u rat ostala bez radne snage. Ti su napori, između ostalog, godine 1918. dovele do Zakona o predstavljanju naroda kojim je uspostavljeno pravo glasa za žene iznad 30 godina starosti. Pankhurst je nakon toga WSPU pretvorila u Žensku stranku, koja se nastojala izboriti za potpunu ravnopravnost muškaraca i žena u javnom životu. Pred kraj života je postala uvjerena da britanskom društvu najveću opasnost predstavlja boljševizam, te se priključila desnoj Konzervativnoj stranci. Godine 1928. je umrla a dvije godine kasnije joj je podignut spomenik u londonskom parku Victoria Tower Gardens.

Izvori uredi

  1. E. Pankhurst 1914, p. 38.
  2. Quoted in Purvis 2002, p. 270.

Vanjske veze uredi