Eduardo Rózsa-Flores
Za ostale upotrebe, v. Chico.Eduardo Rózsa-Flores (6. ožujka 1960. - 16. travnja 2009.) je bio bolivijsko-hrvatsko-mađarski vojnik, glumac i novinar, poznat po živopisnoj i kontroverznoj biografiji vezanoj uz rat u Hrvatskoj, odnosno političke sukobe u rodnoj Boliviji. U Mađarskoj je znan kao Rózsa-Flores Eduardo ili Rózsa György Eduardo.
Životopis uredi
Eduardo Rózsa-Flores rodio se 1960. godine u Santa Cruzu de la Sierri u Boliviji. Njegov otac bio je židovski umjetnik i sveučilišni profesor koji je 1948. godine napustio Mađarsku i oženio se s katalonskom imigranticom i srednjoškolskom nastavnicom Nelly Flores Arias. Obitelj je zbog svojih ljevičarskih stavova 1972. napustila Boliviju nakon puča generala Huga Banzera te se sklonila u susjedni Čile. Kada je godine 1973. u Čileu pučem na vlast došao Augusto Pinochet, obitelj je emigrirala u Švedsku. Odatle se 1975. preselila u Mađarsku, gdje je Rozsa-Flores završio srednju školu, a 1991. i Sveučilište u Budimpešti. Nakon toga je radio kao novinar.
Kada je došlo do raspada Jugoslavije Rozsa-Flores je u lipnju 1991. došao kao dopisnik španjolskog lista La Vanguardia i BBC-ja. Nakon nekoliko mjeseci se odlučio priključiti hrvatskim snagama te je postao pripadnik jedinice poznate kao Prvi internacionalni vod (PIV), koju su činili međunarodni dobrovoljci. Rozsa-Flores je u ratu djelovao na ratištu oko Osijeka kao snajper i stekao čin pukovnika. Njegov ratni put je vezan uz kontroverze i optužbe da je mučio i ubio švicarskog dobrovoljca Christiana Wurtemberga pod sumnjom da je srpski špijun, a potom likvidirao britanskog novinara Paula Jenksa koji je istraživao Wurtembergovu smrt. Svoj ratni put je opisao u niz knjiga te autobiografskom filmu Chico gdje je tumačio samog sebe.
Po završetku rata se vratio u Mađarsku, gdje je bio povezan sa krajnjom desnicom, ali 2003. godine izazvao veliku pažnju svojim preobraćenjem na islam.
Krajem 2000-ih se vratio u rodnu Boliviju, gdje se u pokrajini Santa Cruz razviopokret protiv ljevičarske vlade predsjednika Eva Moralesa i za secesiju pokrajine. U bolivijskim medijima se često tvrdilo da je Rozsa-Flores angažiran od tamošnjih desničarskih političara i secesionista na čelu s Brankom Marinkovićem kako bi, koristeći svoja ratna iskustva, organizirao paravojne formacije u slučaju ustanka ili oružanog sukoba.
16. travnja 2009. su bolivijske specijalne policijske snage izvele raciju na hotel Las Americas u Santa Cruz de la Sierra gdje je, prema službenoj verziji, došlo do oružanog sukoba u kome su poginuli Rozsa-Flores, irski državljanin Michael Martin Dwyer i mađarski državljanin Árpád Magyarosi. Bolivijski državni mediji su potom prikazali trupla poginulih, tvrdeći da su pripremali atentat na predsjednika Moralesa. U mađarskoj i dijelu bolivijske javnosti se takva verzija osporava, odnosno tvrdi da je Rozsa-Flores likvidiran, a dokazi protiv njega namješteni kako bi se opravdala represija protiv Moralesovih protivnika.
Filmografija uredi
- Bolse Vita (1996.),
- Vizualizáció (1997.), glavna uloga
- Kisváros (1997.)
- Chico (2001.)