Dubravko Škiljan
Dubravko Škiljan (Zagreb, 31. listopada 1949. – Zagreb, 21. srpnja 2007.), hrvatski lingvist i klasični filolog.
| Dubravko Škiljan | |
| Rođenje | 31. 10. 1949. Zagreb |
|---|---|
| Smrt | 21. 7. 2007. (dob: 57) Zagreb |
| Polje | lingvistika i klasična filologija |
| Institucija | Sveučilište u Zagrebu |
| Alma mater | Sveučilište u Zagrebu |
| Rođaci: ban Ivan Mažuranić, predak ; spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić, prabaka[1] | |
Biografija uredi
U Zagrebu je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. godine opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s rimskom i grčkom književnošću. Magistrirao je 1974. godine iz područja klasične arheologije s temom "Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone", a 1975. godine obranio je doktorat s temom "Lingvistika i dijalektika" iz opće lingvistike.
Nakon kraćeg rada kao profesor klasičnih jezika u osnovnoj školi i na gimnaziji u Zagrebu, primljen je 1977. na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je bio stalno zaposlen na Odsjeku za opću lingvistiku, najprije kao asistent, a zatim kao docent od 1977., izvanredni profesor od 1981. i redovni profesor od 1986. U jednom mandatu je obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu. Bio je šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihovog osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. Premda je bio redovni profesor, dao je otkaz 1996. godine jer mu je u nacionalističkoj atmosferi bio onemogućen normalan istraživački i podučavalački rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[2][3]
Od 1996. do 2003. godine bio je redovni profesor lingvistike i semiologije u Ljubljani na Institutum Studiorum Humanitatis Fakulteta za postdiplomske humanističke studije, gdje je 1998. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije te obavljao funkciju koordinatora studija. Sve te godine je na posao putovao iz Zagreba u Ljubljanu. Nakon toga je ponovo bio redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Škiljan je objavio 36 knjiga i preko 200 drugih radova iz opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije. Sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio više znanstvenih projekata[4] u Hrvatskoj i Sloveniji. Pored redovne nastavne djelatnosti na dodiplomskim i postdiplomskim studijima,[5] držao je predavanja i u Pragu (na Centralnoevropskom sveučilištu), Parizu (na Sorbonni), Trstu (u Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu i Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani.
Knjige (izbor) uredi
- Dinamika jezičnih struktura, Zagreb, 1976.
- Lingvističko istraživanje Večernjeg lista, Zagreb, 1980.
- Pogled u lingvistiku, Zagreb, 1985.
- U pozadini znaka: esej iz semiologije značenja, Zagreb, 1985.
- Jezik Vjesnikovih novina: komparativno lingvističko istraživanje, Zagreb, 1986.
- Jezična politika, Zagreb, 1988.
- Lingvistika svakodnevice, Novi Sad, 1989.
- Kraj lingvistike? – fragmenti protiv fragmentacije, Zagreb, 1991.
- Leksikon antičkih autora (urednik), Zagreb, 1996.
- Javni jezik : pristup lingvistici javne komunikacije, Beograd, 1998.
- Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002.[5]
- Mappa mundi: kartografi i njihova publika, svjetovi i znakovi, izrazi i sadržaji, značenja i smislovi, Zagreb, 2006.
Prijevodi uredi
- Rimski cvjetovi (antologija rimske poezije), Zagreb, 1985.
- Katul, Pjesme, Zagreb, 1987.
- Heronda, Mimijambi, Zagreb, 1990.
- Dionizije Tračanin, Gramatičko umijeće, Zagreb, 1995.
- Herodot, Povijest, Zagreb, 2000.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ Ivanjek, Željko (22. srpnja 2007). „Jezikoslovac koji je pričom nadrastao granice svoje struke”. Zagreb: Jutarnji list. ISSN 1331-5692. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-17. Pristupljeno 4. travnja 2008.
- ↑ „Erklärung der Kodikas/Code-Redaktion zum Artikel von Dubravko Škiljan” (njemački). Kodikas/Code. Ars Semiotica (Tübingen) 19 (4): 391. 1996.
- ↑ Slapšak, Svetlana (19. rujan 2017). „Okolina jezika”. Peščanik. Arhivirano iz originala na datum 22. rujna 2017. Pristupljeno 31. ožujka 2024. »Pisala sam dakle Dubravku Škiljanu iz Amerike, i dobila njegov odgovor – još uvek čuvam pismo – sa rečenicom „Izvadite me odavde”.«
- ↑ Redakcija Arkzina (24. veljače 1995). „Nemoguće je dokazati da su hrvatski i srpski dva različita jezika: razgovor s Dubravkom Škiljanom”. Zagreb: Arkzin. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-02. Pristupljeno 12. veljače 2014.
- ↑ 5,0 5,1 Kordić, Snježana (2004). „Jezik kao zastava: prikaz knjige Dubravka Škiljana, Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati”. Književna republika (Zagreb) 2 (1-2): 224–229. ISSN 1334-1057. CROSBI 446272. Pristupljeno 4. travnja 2022. (CROLIB).
Vanjske poveznice uredi
- Dubravko Škiljan u Tko je tko u hrvatskoj znanosti
- Djela čiji je autor Dubravko Škiljan u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji
- Djela čiji je autor ili tema Dubravko Škiljan u bibliotekama (WorldCat katalog)
- Djela čiji je autor Dubravko Škiljan u međunarodnoj normativnoj datoteci VIAF
- Spisak knjiga Dubravka Škiljana u Open Library
- Indeksiranost knjiga Dubravka Škiljana u LibraryThing
- Knjige kojima je autor Dubravko Škiljan dostupne u digitalnoj biblioteci HathiTrust
- Djela Dubravka Škiljana u katalogu Kongrasne biblioteke