Druga krajiška udarna brigada
Druga krajiška narodnooslobodilačka udarna brigada formirana je 2. avgusta 1942. godine u selu Bošnjacima kod Sanskog Mosta, od Udarnog i Četvrtog bataljona Drugog krajiškog partizanskog odreda i Udarnog bataljona Prvog krajiškog partizanskog odreda. Septembra 1942. godine imala je tri bataljona, četu pratećih opužija i protivtenkovski vod, sa ukupno 1.135 boraca.
Druga krajiška udarna brigada | ||
---|---|---|
Segment | NOV i PO Jugoslavije | |
Lokacija osnivanja | Bošnjaci, kod Sanskog Mosta | |
Jačina | 1.135 boraca | |
Formacija | tri bataljona | |
Komandanti | ||
Komandant | Ratko Martinović | |
Angažman | ||
Bitke | Bihaćka operacija Bosanski Novi decembra 1942. Sanski Most decembra 1942. Operacija Vajs I Bitka na Neretvi Prva tuzlanska operacija NOVJ Druga tuzlanska operacija NOVJ Bitka na Kopaoniku avgusta 1944 Kraljevački mostobran Završne operacije | |
Odlikovanja | Orden narodnog oslobođenja Orden partizanske zvezde Orden bratstva i jedinstva |
Za svoje zasluge tokom Narodnooslobodilačkog rata dva puta je pohvaljena od Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita. Odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvezde i Ordenom bratstva i jedinstva.
Borbeni put Druge krajiške brigade uredi
Druga krajiška brigada se na samom početku svog ratnog puta istakla u oslobođenju Jajca, 25. septembra 1942. godine, a za postignute uspehe pri oslobođenju Bihaća, od 2. do 4. novembra, pohvaljena je od Vrhovnog komnadanta NOV i POJ Josipa Broza Tita - 6. novembra 1942. godine. Od 9. novembra se nalazila u sastavu Četvrte krajiške divizije. Istakla se u borbama u rejonu Ljubije, od 18. do 23. novembra i za Novi Grad, 26/27. novembra. Tada je sa Prvom krajiškom udarnom brigadom zarobila bataljon domobrana.
U Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi vodila je teške borbe na planini Grmeču kada je promrzlo oko 250 boraca. Potom je kraće vreme bila u sastavu Pete krajiške divizije, a od juna 1943. godine u Jedanaestoj krajiškoj diviziji. U pokretu prema srednjoj Bosni oko 40% sastava brigade je obolelo od pegavog tifusa.
Zajedno sa Petom krajiškom udarnom brigadom učestvovala je u oslobođenju Prnjavora 10. jula i u borbama oko Teslića, Tešnja, i Novog Šehera, krajem jula. Iz sastava Jedaneste divizije izašla je 12. septembra i severno od Doboja prelazi u istočnu Bosnu, gde je sa Sedamnaestom istočnobosanskom divizijom učestvovala u napadu Gradačac i Šamac, u oslobođenju i odbrani Tuzle, od 29. septembra do 7. oktobra 1943. godine, kada je po drugi put pohvaljena od strane Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita.
Od 10. oktobra 1943. godine brgada se nalazila u sastavu 27. itočnobosanske divzije. Krajem oktobra dejstvovala je na području Romanije i Sokoca; 21. oktobra je u selu Sijercima razbila četničku Azbukovačku brigadu. U novembru 1943. godine borila se na području Jahorine, kada je zauzela Goražde i Foču. Od tada u svom sastavu je imala i jedan italijanski bataljon.
U decembru je bila zahvaćena nemačkom ofanzivom u istočnoj Bosni, a potom je 9. januara 1944. godine zauzela Vareš, vodila borbe oko Rogatice, Srebrenice, Renovice, Foče, Kalinovika i Trnova, ispod Jahorine, Treskavice i Bjelašnice, u gornjem toku reke Neretve i ponovo na Romaniji. Od 6. maja 1944. godine nalazila se ponovo u sastavu 17. istočnobosanske divizije.
U junu je brigada dejstvovala u Sandžaku. Posebno se istakla u borbama na Kacuberu, Turjaku i Smiljevici 22. i 23. jula, potom odlazi u Srbiju i zauzima: Jošanicu, 1. avgusta; Aleksandrovac, 10. avgusta; prešla Ibar 7. septembra, potom i Zapadnu Moravu i izbila u rejon Čačka i Užičke Požege, gde je u oktobru i novembru zajedno s jedinicama Crvene armije, vodila oštre borbe s nemačkim jedinicama.
Posle borbi istočno od Bajine Bašte, kod Kondera, jelovika i Zaglavka od 4. do 6. decembra, u kojima je imala 147 izbačenih iz stroja, brigada je 15. decembra prešla južno od Janje preko Drine u istočnu Bosnu. U Semberiji i Majevici bila je angažovana u neprekidnim borbama sa nemačkim, ustaško-domobranskim i četničkim snagama. Posebno se istakla u borbama kod Janje 18. decembra; Čelića 21. decembra i 2. januara; Bijeljine od 26. do 29. januara; oko Drinjače i Zvornika u februaru; kod sela Trnova i Čengića i dr. U tim borbama imala je oko 500 boraca izbačenih iz stroja.
Krajem marta i početkom aprila 1945. godine dejstvovala je oko Srebrenika, u dolini reke Tinje i na planini Trebavi. 11. aprila prešla je reku Savu kod Brčkog i učestvovala u oslobođenju Županje, 13. aprila; Slavonskog Broda, 20. aprila i gonjenju neprijatelja preko Virovitice, Bilogore, Križevaca, Krapine i Rogaške Slatine do Slovenj-Gradeca, gde je 15. maja 1945. godine zarobila grupu od 830 neprijateljskih vojnika.
Narodni heroji Druge krajiške brigade uredi
Neki od boraca Druge krajiške udarne brigade, proglašeni za narodne heroje Jugoslavije su:
- Petar Borojević, komandir Prve čete Prvog bataljona
- Mihailo Đurić, komandir Treće čete Trećeg bataljona
- Dragutin Stanić, komandant brigade
- Ranko Šipka, komandant Prvog bataljona
Literatura uredi
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Vojna enciklopedija (knjiga četvrta). Beograd 1972. godina
- Milorad Gončin: DRUGA KRAJIŠKA UDARNA BRIGADA, Vojnoizdavački zavod, Beograd 1984.
- DRUGA KRAJIŠKA BRIGADA - RATNA SJEĆANjA, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1988.