Wikipedija

Disfagija

Disfagija je otežano gutanje. Disfagija može biti posljedica bolesti usta, ždrijela ili jednjaka (kao što su npr. tumori, upale).

Otežno gutanje može se javiti na samom početku gutanja što se naziva orofaringealna disfagija ili nekoliko sekundi nakon početka gutanja, što se naziva ezofagealna disfagija.

Disfagiju treba razlikovati od odinofagije, bolnog gutanja. Disfagija i odinofagija mogu se javljati istovremeno.

Disfagija (Dysphagia) je medicinski termin koji se odnosi na teškoće gutanja.[1][2][3] U MKB10 klasifikaciji se nalazi u rubrici simptomi i znaci,[4] mada se koristi i kao zaseban pojam.[5][6][7] Ponekad su bolesnici nesfjesni svoje disfagije.[8][9] Riječ potiče od grčkih korijena riječi dys što znači teškoća ili poremećaj i phagia što znači jesti. Pacijent osjeća teškoću pri prolazu tečnosti ili krute hrane kroz usta i jednjak[10] Disfagiju treba razlikovati od odinofagije koja označava bolno gutanje. ,[11] i globusa, koji označava osjećaj kao da pacijent ima knedlu u grlu. Psihogena disfagija se naziva fagofobija ( phagophobia.)

Znaci i simptomi uredi

Neki pacijenti nisu potpuno svjesni svoje disfagije tako da nedostatak simptoma ne isključuje prateću bolest. Ako se disfagija ne dijagnosticira ili tretira na vrijeme pacijent može aspirirati hranu i dobiti aspiracionu upalu pluća. Neki od simptoma orofaringealne disfagije uključuju otežanu kontrolu zalogaja u ustima, otežano započinjanje akta gutanja, nazalnu regurgitaciju i gubitak težine. Kada pacijenta upitamo gdje mu zaostaje hrana on obino pokaže predio vrata kao mjesto zastoja. Mjesto zastoja je obično ispod ili na mjestu gdje pacijent osjeća da ima zastoj Najčešći simptom disfagije jednjaka (ezofagealna disfagija) je nemogućnost gutanja krute hrane koja se zaglavi prije nego što prođe kroz je jednjak u želudac. Ukoliko se uz ove simptome javi i bol (odinofagija) postoji velika vjerovatnoća da se radi o raku jednjaka.

Ahalazija (achalasia ) uzrokuje disfagiju koja se ne uklapa u klasični šablon jer pacijent ima teškoće sa gutanjem tečnosti. Ovdje se radi o idiopatskoj destrukciji parasimpatičkih ganglija Auerbahovog pleksusa cijelog jednjaka sa funkcionalnim suženjem jednjaka i gubitkom peristaltike

Diferencijalna dijagnoza uredi

Postoje dva tipa disfagije:

  1. orofaringelna displazija (dysphagia oropharyngealis) i
  2. [[ezofagelna displazijaGG (dysphagia oesophagealis).[12]
  3. functionalna disfagija se definira kao disfagija kod pacijenata bez vidljivog organskog uzroka.

Uzroci orofaringealne disfagije uključuju

  • Cerebrovascularnu bolest,
  • Multiplu Sklerozu
  • Myasthenia Gravis
  • Parkinsonova bolest i sindrom

Amiotrofna Lateralna Skleroza,

  • Bellova paraliza,
  • Bulbarna paraliza & Pseudobulbarna paraliza,
  • Xerostomia (suha usta),
  • Radijacija,
  • Malignomi vrata,
  • Neurotoksini (ujed zmije ),
  • Eosinofilički esofagitis
  • pharyngitis (upala ždrijela) i drugo.

Uzroci ezofagealne disfagije se dijele na mehanike i funkcionalne.

  • Funkcionalni uzreoci su
    • achalasia,
    • myasthenia gravis, i
    • Bulbarna paraliza & Pseudobulbarna paraliza
  • Mechaniči uzroci su:
    • peptini esofagitis,
    • carcinom jednjaka ili gastrične kardije
    • vanjska kompresija jednjaka poput one izazvane uvećanim limfnim čvorom. **candidia esophagitis,
    • divertikul ždrijela,
    • stromalni tumori jednjaka,
    • sistemska skleroza

Esofagealna disfagija je gotovo uvijek izazvana nekim patološkim procesom. Najprije samo hrana bogata vlaknima stvara problem dok se u kasnijim stadijima stanje pogoršava tako da je i gutanje tečnosti otežano.

Diagnostički pristup uredi

Fluoroskopija jednjaka je metoda izbora. Snimak pluća isključuje rak bronhija. Ezofagoskopija sa biopsijom može biti značajna za postavljanje dijagnoze. RTG gastroduodenuma može otkriti ahalaziju.

Epidemiologija uredi

Poremećaji gutanja se javljaju u svim dobnim grupama.[13]

Povezano uredi

Reference uredi

  1. ↑ dysphagia u rečniku eMedicine
  2. ↑ Smithard DG, Smeeton NC, Wolfe CD (2007). „Long-term outcome after stroke: does dysphagia matter?”. Age Ageing 36 (1): 90–4. DOI:10.1093/ageing/afl149. PMID 17172601. 
  3. ↑ Brady A (2008). „Managing the patient with dysphagia”. Home Healthc Nurse 26 (1): 41–6; quiz 47–8. DOI:10.1097/01.NHH.0000305554.40220.6d. PMID 18158492. 
  4. ↑ „ICD-10:”. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-13. Pristupljeno 2008-02-23. 
  5. ↑ Boczko F (2006). „Patients' awareness of symptoms of dysphagia”. J Am Med Dir Assoc 7 (9): 587–90. DOI:10.1016/j.jamda.2006.08.002. PMID 17095424. 
  6. ↑ „Dysphagia at University of Virginia”. Arhivirano iz originala na datum 2004-07-09. Pristupljeno 2008-02-24. 
  7. ↑ „Swallowing Disorders - Symptoms of Dysphagia at New York University School of Medicine”. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-14. Pristupljeno 2008-02-24. 
  8. ↑ Parker C, Power M, Hamdy S, Bowen A, Tyrrell P, Thompson DG (2004). „Awareness of dysphagia by patients following stroke predicts swallowing performance”. Dysphagia 19 (1): 28–35. DOI:10.1007/s00455-003-0032-8. PMID 14745643. 
  9. ↑ Rosenvinge SK, Starke ID (2005). „Improving care for patients with dysphagia”. Age Ageing 34 (6): 587–93. DOI:10.1093/ageing/afi187. PMID 16267184. 
  10. ↑ Sleisenger, Marvin H.; Feldman, Mark; Friedman, Lawrence M. (2002). Sleisenger & Fordtran's Gastrointestinal & Liver Disease, 7th edition. Philadelphia, PA: W.B. Saunders Company. Chapter 6, p. 63. ISBN 0721600107. 
  11. ↑ „Dysphagia at University of Texas Medical Branch”. Arhivirano iz originala na datum 2008-03-06. Pristupljeno 2008-02-23. 
  12. ↑ Spieker MR (June 2000). „Evaluating dysphagia”. Am Fam Physician 61 (12): 3639–48. PMID 10892635. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-06. Pristupljeno 2013-12-18. 
  13. ↑ Martino R, Foley N, Bhogal S, Diamant N, Speechley M, Teasell R (2005). „Dysphagia after stroke: incidence, diagnosis, and pulmonary complications”. Stroke 36 (12): 2756–63. DOI:10.1161/01.STR.0000190056.76543.eb. PMID 16269630. 

Vanjski linkovi uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Disfagija&oldid=41575103