Dinocefali
Dinocefali (lat. Dinocephalia) bili su kladus terapsida velikog tijela, koji su doživjeli uspon u kratkom periodu tokom srednjeg perma, prije između 272 i 260 miliona godina, ali su izumrli ne ostavivši potomke. U dinocefale su spadali i biljojedi i mesojedi, a mnoge vrste imale su zadebljale lubanje sa mnogo kvrga i koštanih izraslina. Fosili dinocefala pronađeni su u Rusiji, Kini, Brazilu, Južnoj Africi i Zimbabveu.[1]
| Dinocefali | |
|---|---|
| |
| Titanophoneus potens, dinocefal mesožder iz srednjeg perma | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Red: | Therapsida |
| Podred: | †Dinocephalia Seeley, 1895. |
Opis uredi
Pored pripadnika Biarmosuchia i Eotitanosuchidae, dinocefali su bili najprimitivniji terapsidi, mada su ipak bili jedinstveno specijalizirani na svoj vlastiti način. Zadržali su brojne primitivne osobine (npr. nedostatak sekundarnog nepca i malena donja čeljust), koje su dijelili sa svojim precima, pelikosaurima, mada su također bili i napredniji po tome što su imali adaptacije tipične za terapside, kao što su npr. proširen Os ilii i uspravniji udovi. U njih su spadali mesojedi, biljojedi i svejedi, te neke poluvodene i sasvim kopnene životinje, a spadali su i u najveće životinje perioda perma; po velčini su im mogli konkurirati ili ih preteći samo najveći pripadnici Caseidae i Pareiasauridea.
Veličina uredi
Dinocefali su bili neobični po svojoj veličini. Najveći biljojedi (Tapinocephalus) i svejedi (Titanosuchus) mogli su dostići težinu od dvije tone, a neki su bili dugi i do 4,5 metra, dok su najveći mesojedi (kao npr. Titanophoneus i Anteosaurus) bili barem jednake dužine, sa teškim lubanjama dugim 80 cm, te sveukupnom težinom od oko pola tone.
Lubanja uredi
Svi dinocefali ističu se po sjekutićima koji su se preklapali, što im je davalo režući kontakt između gornjih i donjih zuba. Kod naprednijih vrsta su se rubovi jezične strane sjekutića susretali i stvarali površinu za drobljenje kada su čeljusti bile zatvorene, što je omogućavalo drobljenje biljne tvari.
Kod većine dinocefala se na kostima lubanje također javljala pahistoza, što je možda bila adaptacija u svrhu ponašanja unutar vrste (npr. sudaranja glavama), vjerovatno u svrhu obrane teritorija ili borbe za partnera. Kod nekih vrsta, kao što su Estemmenosuchus i Styracocephalus također su postojale rogolike strukture, koje su se u oba slučaja razvile nezavisno.
Evoluciona historija uredi
Dinocefali su evoluirali od terapsida sličnom pelikosauru, koji je živio u epohi cisurala. Proširili su se na račun izumirućih pelikosaura, koji su dominirali u ranom dijelu perma. Tokom ranog capitanija napredni dinocefali razvili su se u veliki broj različitih vrsta biljojeda i predstavljali raznoliku megafaunu. Podaci o tome potiču iz Tapinocephaluske biozone u području Karoo u Južnoj Africi. Nedugo zatim, na vrhuncu svog diverziteta, dinocefali su iznenada izumrli. Razlog njihovog izumiranja još uvijek nije razjašnjen. Zamijenili su ih mnogo manji terapsidi: biljojedi skupine Dicynodontia i mesojedi iz skupina Biarmosuchia, Gorgonopsia i Therocephalia.
Taksonomija uredi
U zadnje vrijeme je provedeno vrlo malo istraživanja po pitanju srodstva među dinocefalima. Prema tome, sljedeći raspored treba se uzeti samo kao privremen.
- Razred Synapsida
- Red Therapsida
- Podred Dinocephalia
- Mnemiosaurus
- ? Rhopalodon
- ? Porodica Phreatosuchidae
- Porodica Estemmenosuchidae
- Stenocybus
- Anteosauria
- Porodica Anteosauridae (=Brithopodidae?)
- Porodica Deuterosauridae
- Porodica Syodontidae
- Tapinocephalia
- Podred Dinocephalia
- Red Therapsida
Izvori uredi
- ↑ DOI:10.1007/s12052-009-0117-4
This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
Vanjske poveznice uredi
- Dinocephalia - Palaeos Arhivirano 2006-06-25 na Wayback Machine-u