Demokratska stranka (Srbija)

Demokratska stranka je politička stranka lijevog centra u Srbiji. Bila je članica Demokratske opozicije Srbije, predizborne koalicije koja je pobedila Slobodan Miloševića. Njen lider je Dragan Šutanovac. Demokratska stranka u Narodnoj skupštini Republike Srbije ima 12 poslanika

Osnivanje uredi

11. decembra 1989. grupa intelektualaca je održala konferenciju za novinare i najavila obnavljanje rada Demokratske stranke. Još nije bila formirana zakonska osnova za višepartijski sistem, ali je atmosfera pred raspad tadašnje SFRJ najavljivala kraj jednopartijskog režima. Sa konferencije je upućen poziv za priključenje prvoj opozicionoj stranci u Srbiji. Osnivačka skupština je održana 3. februara 1990. godine. Za njenog predsednika je izabran Dragoljub Mićunović, a za predsednika izvršnog odbora Kosta Čavoški.

U opoziciji uredi

Stranka uzima učešće na prvom antivladinom protestnom mitingu. Pred kraj se 1990. održavaju prvi višestranački izbori u Srbiji na kojima stranka ima kandidate u 176 od 250 izbornih jedinica na kojima stranka osvaja 7 mandata. Nekoliko dana pred izbore iz stranke istupaju Nikola Milošević i Kosta Čavoški, pošto su smatrali da nisu stvorenu uslovi za poštene izbore, i osnivaju Srpsku Liberalnu Stranku.

1992. godine unutar stranke se javlja ozbiljna tenzija, a zbog ideje o stvaranju koalicije sa SPO-om i nezavisnim intelektualcima pod imenom DEPOS. Tim povodom se od DS-a otcepljuje jedno krilo koje je za DEPOS i formira Demokratsku stranku Srbije, na čije je čelo došao Vojislav Koštunica.

Na skupštini DS, 1994. godine, za novog lidera izabran je Zoran Đinđić.

Protesti 1996/97 uredi

U leto 1996, pred savezne i lokalne izbore, DS je formirala koaliciju sa SPO, GSS i DSS, koji je učestvovao u ovoj koaliciji samo na saveznim izborima. Tročlana koalicija Zajedno osvojila je na lokalnim izborima pobedu u više gradova Srbije. Međutim, vlast nije htela to da prizna. Nastupile su tromesečne demonstracije na ulicama Beograda i drugih gradova Srbije. Konačno je režim, početkom 1997, priznao opoziciji pobedu, delimično i pod pritiskom misije Felipea Gonzalesa, zapadnog posrednika.

Pobeda DOS-a uredi

Početkom januara 2000. godine, stvorena je koalicija Demokratska opozicija Srbije (DOS), sastavljena od 18 stranaka. U DOS-u su najjači bili Srpski pokret obnove i DS. Međutim, SPO je tokom te godine napustio ovu koaliciju. DOS je za kandidata na vanrednim izborima za predsednika SRJ 24. septembra 2000. izabrao Vojislava Koštunicu. On je pobedio na izborima, ali vlast to nije htela da prizna. Organizovani su masovni mitinzi i 5. oktobra narod je na silu zauzeo sve najvažnije državne institucije i doveo DOS na vlast, a pobedu je potvrdio i ustavni sud.

Đinđićeva Vlada uredi

Demokratska opozicija Srbije je na izborima za Skupštinu Srbije, 23. decembra 2000. osvojila dvotrećinsku većinu u parlamentu. Za predsednika nove Vlade Srbije izabran je Zoran Đinđić.

Stranka jugoslovenskog predsednika Koštunice, DSS je avgusta 2001. godine napustila DOS i republičku Vladu. To je označilo veliku krizu u vladajućoj koaliciji, ali je premijer Đinđić sačuvao koaliciju i većinu u Skupštini.

Ubistvo Đinđića i kraj DOS-a uredi

12. marta 2003. godine ubijen je premijer Srbije i lider demokrata Zoran Đinđić. Sahranjen je 15. marta u Beogradu. Glavni odbor partije odlučio je da stranku vodi, do izbora novog predsednika, Zoran Živković. On je postao i predsednik srpske Vlade.

DOS se raspao u jesen 2003. godine, kada je i Vlada izgubila većinu u Skupštini. Raspisani su vanredni parlamentarni izbori za 28. decembar. Demokratska stranka nastupila je samostalno i osvojila 37 poslaničkih mesta. Međutim, ona nije ušla u novu Vladu, koju su formirali DSS, G17+ i koalicija SPO-NS, uz pomoć SPS.

Rukovodstvo Borisa Tadića uredi

 
Boris Tadić - od 2004 do 2012. predsednik a danas počasni predsednik DS-a

Na decembarskim izborima 2003. godine, Boris Tadić, tadašnji potpredsednik demokrata i tadašnji ministar odbrane SCG, predvodio je listu DS i tada je postao šef Poslaničke grupe partije u republičkom parlamentu.

Na izborima za predsednika DS, februara 2004, Skupština stranke izabrala je ubedljivom većinom Borisa Tadića za novog lidera. Četiri potpredsednika izabrana su sa Tadićeve liste. To su bili Nenad Bogdanović, Bojan Pajtić, Dušan Petrović i Slobodan Gavrilović.

Tadić je postao kandidat DS na izborima za predsednika Srbije juna 2004. Pobedio je u drugom krugu, 27. juna, kandidata Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića.

Poslanici Demokratske stranke odlučili su da napuste republičku Skupštinu, oktobra 2005. godine, zbog toga što smatraju da su im nezakonito oduzeta dva mandata.

Na izborima za Narodnu skupštinu održanim 21. januara 2007. godine, Demokratska stranka je učestvovala u koaliciji sa strankom Rasima Ljajića i osvojila je 64 poslanička mesta i 37 predstavnika u Skupštini Autonomne pokrajine Vojvodine.

Na izborima 2008. Demokratska stranka je, zajedno sa G17+, SPO-om, SDP-om i LSV-om, u okviru koalicije Za evropsku Srbiju, osvojila 102 mandata u Skupštini Republike Srbije (DS je dobila 64) i 57 u Skupštini AP Vojvodine.

Na XII i XIV stranačkim Skupštinama, 18. februara 2006 i 18. decembra 2010, Tadić je reizabran za predsednika stranke.

Na skupštinskim izborima 2012. DS je napravila koaliciju sa SDPS, LSV, DHSS i još nekim malim strankama pod nazivom Izbor za bolji život — Boris Tadić. Ova koalcija je osvojila 22,07% i 67 poslanika od kojih 49 je dobila DS (kasnije je zadržala 48).

Međutim na predsedničkim izborima kandidat DS-a Boris Tadić je u prvom krugu stigao prvi sa 25,31% ali je pobeđen u drugom krugu od naprednjačkog kandidata Tomislava Nikolića. DS nakon bezuspešnog pokušaja formiranja Vlade prelazi u opoziciju.

Novi predsednik Dragan Đilas uredi

 
Dragan Đilas - Predsednik DS-a od 2012. do 2014. godine

Na XV vanrednoj skupštini Demokratske Stranke za novog predsednika izabran je Dragan Đilas gradonačelnik Beograda i dotadašnji zamenik predsednika. Posle sednice glavnog odbora 4. novembra 2012, dotadašnji predsednik Boris Tadić, nije se ni kandidovao na funkiciju predsednika.[1] Prvi put u istoriji stranke proširen je broj potpredsednika sa 5 na 7. Takođe prvi put je uvedena funkcija počasnog predsenika. Za počasnog predsednika izabran je Boris Tadić jednoglasno.[2]

Istaknuti članovi uredi

  • Dragan Đilas - Predsednik DS i Gradonačelnik Beograda.
  • Bojan Pajtić - Potpredsednik DS i Predsednik Vlade AP Vojvodine.
  • Dragoljub Mićunović - Predsednik Političkog saveta DS i Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad DS 1989. Predsednik DS 1989-1994.
  • Miroslav Vasin - Predsednik PO DS za AP Vojvodinu.
  • Dragan Šutanovac - Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
  • Božidar Đelić - Član Predsedništva DS, Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije i potpredsednik Vlade Republike Srbije 2007-2011.
  • Mirko Cvetković - Član Resornog odbora Demokratske stranke za privredu i Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Predsednik Vlade Republike Srbije 2008-2012.
  • Oliver Dulić - Član Predsedništva DS i Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
  • Ružica Đinđić - Član Predsedništva DS i počasna predsednica Foruma žena DS.
  • Zoran Alimpić - Član Predsedništva DS za region Beograd i zamenik predsednika Skupštine grada Beograda.
  • Aleksandar Šapić - Predsednik Gradskog odbora Demokratske stranke Beograd i predsednik opštine Novi Beograd.
  • Srđan Šaper - Član Predsedništva DS.
  • Ivan Vujačić - Član Predsedništva DS.
  • Borislav Stefanović - Sekretar Predsedništva DS i šef Pregovaračkog tima za Kosovo i Metohiju

Bivši članovi uredi

  • Kosta Čavoški - Jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad DS 1989. Napustio DS 1991.
  • Borislav Pekić - Potpredsednik obnovljene Demokrtaske Stranke. Jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad DS 1989. Napustio stranku i preminuo 1992.
  • Vojislav Koštunica - Jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad DS 1989. Napustio DS 1992.
  • Vladan Batić - Predsednik gradskog odbora Beograd DS 1990-1992. Napustio stranku sa Vojislavom Koštunicom i Borislavom Pekićem 1992. Preminuo 29. decembra 2010. godine.
  • Desimir Tošić - Predsednik predratne Demokratske omladine. Prvi potpredsednik obnovljene Demokrtaske Stranke. Preminuo 8. februara 2008.
  • Radomir Šaper - Predsednik gradskog odbora Beograd DS 1992-1994. Preminuo 6. decembra 1998. godine.
  • Slobodan Vuksanović - Potpredsednik DS 1997-2000. Napustio stranku 2000.
  • Miroljub Labus - Potpredsednik DS 1994-1997. Napustio stranku 2002.
  • Zoran Đinđić - Jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad DS 1989. godine. Predsednik DS 1994-2003. Ubijen u atentatu 12. marta 2003.
  • Čedomir Jovanović - Potpredsednik DS 2001-2004. Isključen iz stranke 2005.
  • Branislav Lečić - Ministar za kulturu 2001-2004. Napustio stranku 2005.
  • Nenad Bogdanović - Potpredsednik DS 2004-2007. Gradonačelnik Beograda 2004-2007. Preminuo 27. septembra 2007. godine.
  • Goran Knežević - gradonačelnik Zrenjanina u dva mandata. Isključen iz stranke 2009.
  • Zoran Živković - Zamenik predsednika DS 2001-2004., vršilac dužnosti predsednika 2003-2004 i Predsednik Vlade Republike Srbije 2003-2004. Napustio stranku 2012.

Vidi još uredi

Izvori uredi

Vanjske veze uredi