1953.

David (Perović)
1953. jul 1953.
Đurakovac ĐurakovacFNRJ
Datum smrti:    [[]] [[]]
Mesto smrti:  ()

David (Perović; Đurakovac, FNRJ, 17. jul 1953) je episkop kruševački i vanredni profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Biografija uredi

David Perović je rođen 17. jula 1953. godine u Đurakovcu, na Metohiji, na prostoru Eparije raško-prizrenske. Osnovnu školu je pohađao u Istoku, Đurakovcu i Peći. Gimnaziju je završio u Peći (1972).

Bavio se studijama književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a filmskom i televizijskom režijom na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu (1972—1976). Teologiju je studirao na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu (1977—1983).

Monaški postrig je primio u carskoj Lavri Visoki Dečani (1983). Predavao je kao suplent u bogoslovijama Sveta tri jerarha u Krki, i Svete braće Kirila i Metodija u Prizrenu (1983—1989).

Pripremao je doktorski rad na temu „Zajednica Duha svetoga po učenju Svetog Vasilija Velikog“, u klasi patrologa Stilijanosa Papadopulosa, na teološkom fakultetu u Atini (1989—1994). Kao asistent, a zatim kao docent, on kontinuirano predaje hrišćansku etiku (sa asketikom) i asketsko bogoslovlje, na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1995—2010). Studija civilizacija slike (simvol, slika, znak), i ostali objavljeni radovi (25), priznati su mu kao ekvivalent magistarskim studijama i radu na matičnom fakultetu (1996).

Bogoslovske predmete dogmatiku i etiku, predavao je na Duhovnoj akademiji Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju (1995—1997).

Bavio se francuskom filologijom na Sorboni i na Francuskoj alijansi za jezike u Parizu (1995—1997. i 1999).

Započeo je doktorski rad na temu „Hristologija Svetog Maksima Ispovednika na osnovu Pisama XII—XV i XIX-og“ (1999) u Školi za visoke studije pri Sorboni, u klasi profesora Alena L-Buljueka, patrologa.

Učestvovao je u crkvenoj misiji za prijem pravoslavnih starokalendaraca Francuza — Oksitanaca (oblast Gaskonja) u krilo Srpske pravoslavne crkve, kao i u pregovorima sa Francuzima, pripadnicima Pravoslavne katoličke francuske crkve (LECOF), radi njihovog prijema u krilo Eparhije za Francusku i zapadnu Evropu.

Doktorski rad na dogmatsko-patrološku temu „Pnevmatologija Svetog Vasilija Velikog“, odbranio je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (2002).

Godine 2002. postavljen je za docenta na Katedri za hrišćansku etiku (s asketikom). U međuvremenu je postavljen za predavača na Katedri za asketsko bogoslovlje (opšti smer) matičnog fakulteta (2005—2007).

Banatski nikanorl uredi

Na prolećnom redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC održanom od 16. do 26. maja 2011. godine, jerođakon dr David Perović izabran je za prvog episkopa obnovljene Episkopije kruševačke. Hirotoniji i ustoličenju u Kruševcu, u Sabornom hramu Sv. Velikomučenika Georgija, 24. jula 2011, prethodilo je rukopoloženje u čin jeromonaha od strane patrijarha srpskog Irineja na Spasovdan, 2. juna (po novom kalendaru), u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu, te proizvođenje u čin protosinđela na Petrovdan, 12. jula, u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, i u čin arhimandrita dana 17. jula, u Hramu Svetog apostola Luke na Košutnjaku, takođe od strane patrijarha Irineja. Ustoličen je 24. jula 2011. u Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Kruševcu od strane patrijarha srpskog Irineja. [1][2]

Radovi uredi

Svoje radove i prevode objavljuje u crkvenim časopisima, i kod drugih izdavača. Saradnik je na knjigama, udžbenicima, časopisima, monografijama, zbornicima, antologijama, kao i na prevodima (bogoslovski tekstovi, himnografija, veronauka, književnost, teorija i egzegeza filma, filosofija, nauka). Prevodi sa grčkog, francuskog, engleskog i ruskog. Objavljuje knjige.

Sarađivao je u nastanku dokumentarnih filmova i televizijskih emisija i serijala (Bukvar Pravoslavlja, Veroučitelj u kući, Crkva i jezik, Planeta Kosovo, Karžes—vrata Orijenta, Život po Jevanđelju). Saosnivač je i scenarista filmskog studija Naos, pri Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, i u okviru Izdavačkog fonda AEM/ SPC-e.

Učesnik je domaćih i međunarodnih hrišćanskih skupova i festivala (Beograd, Fruška gora, Ohrid, Struga, Teze, Lavardak, London, Eseks, Torino, Moskva, Optina, Nitrijska pustinja, Roterdam), teoloških i naučnih simpozijuma (Beograd, Atina, Aleksandrupolis, Solun, Pariz, Oksford, Kairo, Jaš, Sibiu, Boze, Srbinje, Zagreb, Peroj) i tribina (Beograd, Novi Sad, Subotica, Požarevac, Prijepolje, Podgorica, Niš, Kragujevac, Lazarevac, Trebinje, Peć).

Vidi još uredi

Reference uredi

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi

Prethodnik:
-
episkop kruševački
2011
Nasljednik:
-