Crespi d'Adda je povijesno naselje u gradu Capriate San Gervasio, Lombardija, sjeverna Italija, koje je izvanredan primjer "tvorničkog naselja" iz 19. stoljećs koje su industrijalci podizali u Europi i Sjevernoj Americi u želji da izađu u susret radničkim potrebama. Zbog nedirnute i iznimne arhitekture, koja je dijelom još u uporabi, lokalitet je 1995. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].

Crespi d'Adda
Svjetska baštinaUNESCO
 Italija
Crespi d'Adda na mapi Italije
Crespi d'Adda
Crespi d'Adda
Lokacija Crespi d'Adde u Italiji
Registriran:1995. (19. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iv, v
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO
Dvorac obitelji Crespi

Povijest i odlike uredi

 
Groblje Crespi d'Adde

God. 1875., proizvođač tekstila, Cristoforo Benigo Crespi je kupio 1 km doline između rijeka Brembo i Adda, južno od Capriate, želeći osnovati vodenicu za predenje pamuka na rijeci Adda[2]. Crespi je uveo najmoderniju tehnologiju u predenju pamuka, a naselje koje je podigao za radnike imalo je mnoge javne zgrade kojima su poboljšani uvjeti života radnika, kao što su: klinika, škola, kazalište, groblje, praonica i crkva. Stambene zgrade su, po uzoru na one u engleskim radničkim naseljima, poredane u paralelnim nizovima, istočno od tvornice. Avenija s drvoredom dijeli industrijsku zonu od stambene u obliku šahovnice. Inženjer Angelo Cola je bio zadužen za urbanistički plan naselja, a za arhitekturu njegovih zgrada arhitekt Ernesto Pirovano koji je tu radio slijedećih 50 godina.

God. 1906. je samo nekoliko km sjeverno od naselja, u Trezzou, izgrađena hidroelektrana koja je snabdjevala energijom tvornicu, ali i naselje koje je imalo prvu javnu rasvjetu u Italiji[3].

God. 1889. ravnateljem tvornice postao je Cristoforov sin Silvio Crespi, koji je jedno vrijeme proveo u Oldhamu u Engleskoj odakle je donio promjenu u organiziranju naselja. Napustio je duge nizove stambenih zgrada i 1892. godine započeo je graditi manje zgrade za jednu obitelj koje su imale osobni vrt. Na taj način je obitelj Crespi uspjela stvoriti radničko okružje s oko 3.200 radnika u kojemu u 50 godina rada nikada nezadovoljni radnici nisu organizirali niti jedan štrajk.

Nakon velike ekonomske krize 1929. godine i fađističke fiskalne politike, obitelj Crespi je bila primorana prodati naselje Talijanskom tekstilnom poduzeću STI koje ga je prepustilo tvrtki Rossart e Varzi 1970. godine, te tvrtki Legler koja je prodala većinu kuća. Naposljetku je Industrijska grupa Polli obnovila tvornicu koja dnas ima oko 600 uposlenika, većinom potomaka izvornih radnika.

Izvori uredi

  1. Opis zaštićenog UNESCO-vog lokaliteta (PDF)
  2. „Vrijednost i povijest naselja Crespi d'Adda”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-30. Pristupljeno 2013-02-09. 
  3. „Crespi d'Adda”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-27. Pristupljeno 2013-02-09. 

Poveznice uredi

Vanjske poveznice uredi

45°35′48″N 9°32′10″E / 45.59667°N 9.53611°E / 45.59667; 9.53611