Crespi d'Adda
Crespi d'Adda je povijesno naselje u gradu Capriate San Gervasio, Lombardija, sjeverna Italija, koje je izvanredan primjer "tvorničkog naselja" iz 19. stoljećs koje su industrijalci podizali u Europi i Sjevernoj Americi u želji da izađu u susret radničkim potrebama. Zbog nedirnute i iznimne arhitekture, koja je dijelom još u uporabi, lokalitet je 1995. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].
| Crespi d'Adda | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Italija   Crespi d'Adda | |
| Registriran: | 1995. (19. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iv, v |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
.jpg)
Povijest i odlike uredi
God. 1875., proizvođač tekstila, Cristoforo Benigo Crespi je kupio 1 km doline između rijeka Brembo i Adda, južno od Capriate, želeći osnovati vodenicu za predenje pamuka na rijeci Adda[2]. Crespi je uveo najmoderniju tehnologiju u predenju pamuka, a naselje koje je podigao za radnike imalo je mnoge javne zgrade kojima su poboljšani uvjeti života radnika, kao što su: klinika, škola, kazalište, groblje, praonica i crkva. Stambene zgrade su, po uzoru na one u engleskim radničkim naseljima, poredane u paralelnim nizovima, istočno od tvornice. Avenija s drvoredom dijeli industrijsku zonu od stambene u obliku šahovnice. Inženjer Angelo Cola je bio zadužen za urbanistički plan naselja, a za arhitekturu njegovih zgrada arhitekt Ernesto Pirovano koji je tu radio slijedećih 50 godina.
God. 1906. je samo nekoliko km sjeverno od naselja, u Trezzou, izgrađena hidroelektrana koja je snabdjevala energijom tvornicu, ali i naselje koje je imalo prvu javnu rasvjetu u Italiji[3].
God. 1889. ravnateljem tvornice postao je Cristoforov sin Silvio Crespi, koji je jedno vrijeme proveo u Oldhamu u Engleskoj odakle je donio promjenu u organiziranju naselja. Napustio je duge nizove stambenih zgrada i 1892. godine započeo je graditi manje zgrade za jednu obitelj koje su imale osobni vrt. Na taj način je obitelj Crespi uspjela stvoriti radničko okružje s oko 3.200 radnika u kojemu u 50 godina rada nikada nezadovoljni radnici nisu organizirali niti jedan štrajk.
Nakon velike ekonomske krize 1929. godine i fađističke fiskalne politike, obitelj Crespi je bila primorana prodati naselje Talijanskom tekstilnom poduzeću STI koje ga je prepustilo tvrtki Rossart e Varzi 1970. godine, te tvrtki Legler koja je prodala većinu kuća. Naposljetku je Industrijska grupa Polli obnovila tvornicu koja dnas ima oko 600 uposlenika, većinom potomaka izvornih radnika.
-
Tvornica Crespi -
Uredi i dvorana iz 1924. god. -
Crespi d'Adda crkva -
Radnička kuća s vrtom -
Radnički dom
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Izvori uredi
- ↑ Opis zaštićenog UNESCO-vog lokaliteta (PDF)
- ↑ „Vrijednost i povijest naselja Crespi d'Adda”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-30. Pristupljeno 2013-02-09.
- ↑ „Crespi d'Adda”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-27. Pristupljeno 2013-02-09.
Poveznice uredi
Vanjske poveznice uredi
- Villaggio Crespi Arhivirano 2010-07-06 na Wayback Machine-u (Crespijevo radničko naselje)
- Crespi d'Adda Arhivirano 2011-05-11 na Wayback Machine-u