Camp predstavlja estetički senzibilitet koji određeni fenomen smatra privlačnim ili smiješnim zbog njegove ridikulozne prirode. Koncept je uvelike sličan onome kiča tako da su ta dva fenomena estetički vrlo slična. Kada se termin prvi put pojavio, 1909. godine, označavao je ponašanje koje se opisivalo kao razmetljivo, pretjerano, zahvaćeno, teatralno i ženstveno, a do sredine 70-ih definicija je glasila: banalnost, lukavstvo, prosječnost i razmetanje tako ekstremno kako bi imao perverzno sofisticiranu draž. Esej američke spisateljice Susan Sontag, Notes on "Camp" (1964.), definirao je, kao temeljne odlike stila: lukavstvo, frivolnost, naivna, srednjeklasna pretencioznost i 'šokantni' višak. Camp estetika popularna je od 60-ih do danas.

Američka serija Batman (1966. - 1968.) dosegla je enormnu popularnost zbog naglašenog camp stila koji je bio popularan i u stripovima iz tog vremena.

Camp estetiku popularizirali su umjetnici poput Georgea i Mikea Kuchara, Andyja Warhola i Johna Watersa, potonji posebice u svojim filmovima Pink Flamingos, Hairspray i Polyester. Poznate osobe povezane s campom su izvođači Dame Edna Everage, Divine, RuPaul i Liberace. Camp je bio dio antiakademske obrane pop-kulture tokom 60-ih, a veliku je popularnost dosegao tokom 80-ih s raširenim prihvaćanjem postmodernističkog pogleda na društvo.