Bosanska mišjakinjica
Bosanska mišjakinjica (lat. Minuartia bosniaca) (G. Beck) K. Maly − sinonimi: Alsine bosniaca G. Beck i A. rostrata Murb., non Pers.) − je endemska biljka Istočnih Dinarida iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1][2]
| Bosanska mišjakinjica | |
|---|---|
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Caryophyllales |
| Porodica: | Caryophyllaceae |
| Rod: | Minuartia |
| Vrsta: | M. bosniaca |
| Dvojni naziv | |
| Minuartia bosniaca (G. Beck) | |
| Sinonimi | |
|
Alsine bosniaca (Beck) A. rostrata Murb., non Pers. | |
Opis uredi
Bosanska mišjakinjica je višegodisnja biljka sa rahlim do gustim busenjem, visoka oko 15-30 cm. Stabljike su joj brojne, obično uspravne, rijetko ustajuće ili polegle. Pri osnovi si manje - više odrvenile, a pri dnu razgranate, gole ili čkinjasto dlakave, sa brojnim sterilnim lisnatim izdancima. Listovi su joj linearno lancetasti ili linearno koncasti ili šilasti. Priliježu uz stabljiku, a dugi su oko 5-8 (-10) mm, a pri osnovi prošireni i trepljasti. Imaju kožast obod i 3 jasno izražena nerva.
Cvast je rahlo cimasta i zbijena, sa po više cvjetova. Cvjeta od maja do jula. Peteljke cvijeta su gole ili dlakave. Čašični listići su usko lancetasti, bijeli, dugi 3-4 mm. Goli su ili kratko dlakavi, dugačko ušiljeni, sa zelenom prugom koja po sredini ima bjeličasti nerv. Krunica je bijela, a latice kraće od čašice ili jednake dužine. Izduženo su jajasti, a u osnovi 5 spoljnih prašnika su valjkasto produžene i rascijepljene žlijezde pa izgleda da ih je 10. Brakteje su linearno lancetaste, većinom kraće ili jednake sa cvjetnim peteljkama.[3][4]
Plod čahura je jajoliko valjkasta, dvostruko kraća od čašice. Sjemenke su sitne, svijetlosmeđe, duge 0,8-1 mm, a široke 0,5-0,8 mm, bodljasto bradavičaste.
Ekologija i rasprostranjenje uredi
Bosanska mišjakinjica raste na krečnjačkim i serpentinskim kamenjarama i suhim kamenjarskim pašnjacima, glavninom u pojasu subalpske vegetacije pojasu. Izrazito je heliofitna vrsta.[5]
Endem je Jugoistočnih Dinarida (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija) goslavija, sjev. Albanija).
Locus classicus je u Bosni: na stijenama oko Sarajeva (Beck, G. 1898).
Povezano uredi
Reference uredi
- ↑ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
- ↑ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.
- ↑ http://www.theplantlist.org/tpl1.1/record/kew-2370888?ref=tpl1[mrtav link] The Plant List (2013). Version 1.1.
- ↑ http://www.theplantlist.org/ Arhivirano 2019-05-23 na Wayback Machine-u (pristupljeno 5. juli 2014.)
- ↑ http://www.sarajevo-sume.ba/bs/index2.php?option=com_docman&task=doc_view&gid=2&Itemid=77[mrtav link].
Vanjske veze uredi
- catalogueoflife.org Arhivirano 2017-01-13 na Wayback Machine-u