Bitka na planini Gindar

Bitka na planini Gindar se odigrala za vrijeme Rimsko-partskog (Antonijevog) rata u Siriji 38. pne. između rimske vojske pod Publijem Ventidijem Basom na jednoj, i partske vojske pod princom Pakorom na drugoj strani. U njoj su Rimljani izvojevali odlučujuću pobjedu, zaustavivši posljednji značajniji pokušaj Parta da osvoje rimske teritorije na Bliskom Istoku.

Bitka na planini Gindar
Segment Antonijevog partskog rata
Datum 38. pne.
Lokacija Planina Gindar, Sirija
Ishod odlučujuća rimska pobjeda
Sukobljene strane
Rimska Republika Partsko Carstvo
Komandanti i vođe
Publije Ventidije Bas Pakor I od Partije
Snage
8 legija, uključujući veliki broj praćkaša 10.000–20.000
Žrtve i gubici
vrlo mali vrlo teški

Uvod uredi

Godine 40. pne. su Parti pod kraljem Orodom II, nastojeći iskoristiti zauzetost tadašnjih rimskih vlastodržaca građanskim ratovima i međusobnim nesuglasicama, pokrenuli veliki pohod sa ciljem da osvoje rimske teritorije u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Nakon početnih partskih uspjeha, tokom kojih su osvojene Sirija, Palestina i najveći dio Male Azije, rimski trijumvir Marko Antonije je sljedeće godine na Parte poslao vojsku pod Publijem Ventidijem Basom. Bas se pokazao kao sposoban vojskovođa, porazivši Parte kod kod Kilikijskih vrata i Amanskog prijevoja, što je rezultiralo njihovim izbacivanjem iz Male Azije i Sirije. Partski princ Pakor se sa time, međutim, nije htio pomiriti te je 38. pne. pokrenuo novi veliki pohod. Bas mu se sa svojim trupama nastojao suprotstaviti na samoj granici, odnosno na području Kirestike.

Tok bitke uredi

Prije bitke je Bas Pakoru poslao lažne uhode koje su mu sugerirale da sa svojim trupama prijeđe Eufrat uzvodno; sumnjičavi Bas je odbio tu sugestiju i odlučio sa svojim trupama prijeći Eufrat nizvodno. To je upravo bila Basova namjera, s obzirom da je taj prijelaz bio udaljeniji od partske vojske, odnosno omogućio Basu da zaposjedne obližnji gradić/brdo Gindar (Gindarus), odnosno dobije više vremena da pripremi svoje trupe.

Kada se Pakor našao pred legionarima koji su zaposjeli brdo, gotovo odmah je došlo do bitke. Nije jasno da li je Pakor izdao naredbu, ili je do borbe došlo spontano. U svakom slučaju, Bas je tako došao u priliku primijeniti istovjetnu taktiku koja mu donijela pobjedu kod Kilikijskih vrata, odnosno prisilivši neprijatelja da napada uzbrdo anulirao njegovu prednost u konjici. Konjanici-strijelci, koji su bili prethodnica partske glavnine, su brzo likvidirani u borbi prsa o prsa sa legionarima, a potom su legionari počeli bacati svoja koplja na partsku glavninu koja se nalazila uzbrdo. Partska vojska je došla u konfuziju, a potom je Bas naredio juriš u kome su Parti potpuno poraženi, a Pakor poginuo. Samo manji dio partske vojske se uspio povući preko Eufrata, te je rimska pobjeda bila potpuna.

Posljedice uredi

Basovi suvremenici su često njegovu pobjedu, odnosno smrt partskog princa, tumačili kao revanš Partima za katastrofalni poraz Krasa u bitci kod Kare 53. pne. Bitka na planini Gindar je, pak, trajno spriječila dalje partske pokušaje da Rimljanima preotmu njihove posjede na Istoku i u budućim rimsko-partskim sukobima su u pravilu Rimljani bili u ofanzivi. Sam Bas je imao priliku da nastavi napredovanje, dotuče razbijenog neprijatelja i proširi rimske granice preko Eufrata, ali je on to odbio učiniti, zaključivši da bi takvi uspjesi izazvali zavist Marka Antonija i doveli ga u nemilost. Antonije je nešto kasnije uistinu preuzeo komandu nad Basovim trupama i pokrenuo ih na istok, ali je taj pohod završio katastrofom.

Izvori uredi

Literatura uredi

  • Dando-Collins, Stephen. "Mark Antony's Heroes". Published by John Wiley and Sons, 2008, ISBN 0-470-22453-3, 978-0-470-22453-3