Bitka kod Vučjeg dola

Vučji do, zaravan oko 6 km istočno od Bileće, na kojoj se 1876. vodila odlučujuća bitka između Turaka i Crnogoraca.


Ilustracija bitke iz 1877. godine.
Datum 18. juli 1876.
Lokacija Vučji do kod Bileće, Hercegovina
Ishod Odlučan poraz Otomanske imperije
Sukobljene strane
Knjaževina Crna Gora, hercegovački ustanici Otomansko carstvo
Komandanti i vođe
Nikola I Petrović
Bajo Bošković
Jole Piletić
vojvoda Peko Pavlović
Petar Vukotić
Osman paša (*
Selim paša(*
Muktar paša(*
Snage
- 17 crnogorskih bataljona
- 11 hercegovačkih bataljona
- 4 topa
- 24 bataljona
- 12 topova
Žrtve i gubici
- 70 poginulih i 118 ranjenih - 4000 poginulih i ranjenih
- poginuo Selim-paša
- poginula 3 miralaja (pukovnika), 3 potpukovnika i 168 nižih oficira
- izgubljeno oko 3000 pušaka i 21 zastava
Crnogorska zastava iz bitke, oštećena od turskih metaka.

U crnogorsko-turskom ratu 1876-78, crnogorski Severni odred jačine 17 crnogorskih i 11 hercegovačkih bataljona i 4 topa, posle neuspeha na Bišini, povukao se iz rejona Nevesinja i prikupio 27. jula uveče u selu Vrbici s predstražama između Vučjeg dola i Bileće. Toga dana knjaz Nikola je rasporedio sve snage u 4 brigade, a rezervu od 6 bataljona zadržao pod svojom neposrednom komandom.

Turske snage (24 bataljona i 12 topa) pod Muhtar-pašom nastupile su za Severnim odredom i stigle u Bileću 27. jula 1876.

Turci su 18. jula sa 16 bataljona i 12 topova krenuli pravcem Bileća - Vučji do – Ubli; u prethodnici su se nalazila 4 bataljona i 2 topa pod Selim-pašom; za njima su nastupali 5 bataljona i 3 topa pod Osman-pašom, sa zadatkom da pre Vučjeg dola skrenu ka Golom brdu (kota 1049) i Vardaru (kota 1129) radi zaštite levog boka glavnine; glavnina jačine 9 bataljona i 7 topova nastupala je pod neposrednom komandom Muhtar-paše, a ispred nje bašibozuk (oko 1000 ljudi).

Crnogorsko-hercegovačke predstraže izložene dejstvu artiljerijske vatre povukle su se na Kokot (kota 1249), Kovčeg (kota 1216) i Golo brdo (kota 1049 i kota 1073). Brigade iz logora u selu Vrbici krenule su ka položajima Vardar - Kovčeg i izbile kolonom na desno krilo pod serdarom Jolem Piletićem, na centar pod serdarom Bajom Boškovićem i na levo krilo pod vojvodom Petrom Vukotićem, za njim vojvoda Peko Pavlović, a knjaz Nikola sa 6 bataljona na Kokot (kota 1249). U međuvremenu, turska prethodnica se pod vatrom crnogorsko-hercegovačkih predstraža razvila u streljački stroj, zauzela Kovčeg (kota 1216) i produžila prema Kokotu, a snage pod Osman-pašom su preko Radmilovića Dubrave (deo sela Baljaka) produžile pokret prema Vardaru (kota 1129). Za to vreme Severni odred izbio je na položaje Vardar i Kokot i kad su se Turci približili na 1000-1500 m krenuo im u susret. Mada bez podrške artiljerije, koja je bila upućena u Uble, levo krilo Severnog odreda je u snažnom naletu razbilo bašibozuk koji je u bekstvu u prolazu, kroz redove nizama, načeo njihov moral. Severni odred je zauzeo na juriš Kovčeg (kota 1216), likvidirao tursku artiljerijsku posadu i zaplenio topove; tu je poginuo Selim-paša; desno krilo Severnog odreda razbilo je, za to vreme, kolonu pod Osman-pašom, zaplenilo topove, zarobilo ceo bataljon Turaka i Osman-pašu. Muhtar-paša uspeo je da razvije za borbu samo deo glavnine, koju su odmah napali već razvijeni crnogorski bataljoni i naterali je da većim delom baci oružje i u panici pobegne prema Bileći. Razbijene turske snage gonio je Severni odred do utvrđenja u Bileći, iz kojeg je Muhtar-paša, sutradan, odstupio prema Trebinju.

U bici su Turci imali 4000 poginulih i ranjenih; među poginulim sem Selim-paše nalazila su se 3 miralaja (pukovnika), 3 potpukovnika i 168 nižih oficira; zaplenjeno je oko 3000 pušaka, 21 zastava, i dr. Severni odred imao je 70 poginulih i 118 ranjenih.

Vidi još uredi

Literatura uredi

Vanjske veze uredi