Bitka kod Lalakaona
Bitka kod Lalakaona (grčki: Μάχη τοῦ Λαλακάοντος) ili Bitka kod Po(r)sona (grčki: Μάχη τοῦ Πό(ρ)σωνος)[1] se odograla 863. za vrijeme bizantsko-arapskih ratova u Paflagoniji (današnja sjeverna Turska) između bizantske vojske pod vodstvom Petronasa Patrikiosom, ujakom cara Mihaila III [2] na jednoj, te arapske vojske pod Omarom al-Aktom, emirom Melitene (današnja Malatya) na drugoj strani. Do nje je došlo nakon što je Omar, poznat po nizu uspješnih pohoda protiv Bizantinaca u prethodnim decenijama, pokrenuo veliki pohod na bizantska područja na obali Crnog mora; dok je Omar uspio rastjerati manje bizantske trupe koje su ga nastojale zaustaviti, Bizantinci su tokom njegovog pohoda uspjeli mobilizirati tri velike vojske. One su se 2. septembra uspjele spojiti kod rijeke Lalakaon i Omaru zapriječiti put, te ga opkoliti. Dan kasnije se Omar pokušao probiti, ali je u bitci poginuo, a njegova vojska sasvim uništena, s izuzetkom malog kontingenta na čelu sa njegovim sinom koji je uspio pobjeći, ali je ubrzo nakon toga zarobljen.
| Bitka kod Lalakaona | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment bizantsko-arapskih ratova | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
| Emirat Melitene | Bizantsko Carstvo | ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Omar al-Aqta † (?)Karbeas † |
(?)Mihailo III Petronas Patrikios Nasar | ||||||
Bizantinci su taj događaj shvatili kao veliku pobjedu, odnosno odmazdu za pljačku Amoriona 838. godine, pa je ona predstavljala značajnu inspiraciju za bizantsku književnost, uključujući Pjesmu Armorija. Kasniji događaji su opravdali taj stav, jer su Bizantinci pobjedu iskoristili kako bi prodrli u Armeniju i zauzeli niz dotadašnjih arapskih područja u Maloj Aziji; time je u značajnoj mjeri eliminirana dotadašnja prijetnja koju su Arapi sa istočnih granica predstavljali Carstvu, odnosno bizantsko-arapski ratovi ušli u novu višedecenijsku fazu, u kojoj će Bizant biti u ofanzivi. Eliminacija arapske opasnosti je Bizantu omogućila da se koncentrira na svog sjevernog susjeda Bugarsku, pa je nedugo nakon bitke pod pojačanim vojnim i diplomatskim pritiskom došlo do pokrštavanja Bugara koji će otada biti čvrsto vezani za pravoslavlje.
Fusnote i izvori uredi
- ↑ Jenkins 1987: str. 163.
- ↑ Arapski izvori navode da je i sam car bio prisutan; bizantski izvori ne, što se ponekad tumači njegovom omrznutošću među kasnijim bizantskim piscima.
Literatura uredi
- Beck, Hans Georg (1971). Geschichte der byzantinischen Volksliteratur. Munich, Germany: Verlag C. H. Beck. ISBN 3406014208.
- El-Cheikh, Nadia Maria (2004). Byzantium Viewed by the Arabs. Harvard Center for Middle Eastern Studies. ISBN 0932885306.
- Haldon, John (2001). The Byzantine Wars: Battles and Campaigns of the Byzantine Era. Stroud, Gloucestershire: Tempus. ISBN 0752417959.
- Huxley, George L. (1975). „The Emperor Michael III and the Battle of Bishop’s Meadow (A.D. 863)”. Greek, Roman, and Byzantine Studies (Durham, North Carolina: Duke University) (16): 443–450. ISSN 0017-3916. Arhivirano iz originala na datum 2007-02-06. Pristupljeno 2012-01-19.
- Jenkins, Romilly (1987). Byzantium: The Imperial Centuries, AD 610–1071. Toronto, Ontario, Canada: University of Toronto Press. ISBN 0802066674.
- Kiapidou, Eirini-Sofia (17. 1. 2003.). „Battle of Lalakaon River, 863”. Encyclopedia of the Hellenic World, Asia Minor.
- Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 0804726302.
- Whittow, Mark (1996). The Making of Byzantium, 600–1025. Berkeley and Los Angeles, California: University of California Press. ISBN 0520204964.