Bella ciao

(Preusmjereno sa stranice Bella Ciao)

Bella ciao [ˈbɛlla ˈtʃaːo] (ital.: Lepotice, zdravo), pesma italijanskih partizana iz vremena Drugog svetskog rata. Nju je pevao čitav levičarski antifašistički pokret otpora u Italiji, odnosno svi anarhistički, komunistički i socijalistički borci. Autor teksta je nepoznat, dok je melodija nejverovatnije uzeta iz jedne narodne pesme nastale u Padskoj niziji.

Danas se Bella ciao ne gleda kao isključivo partizanska ili ideološka pjesma, već kao "pjesma slobode duha, želje za sveopćom slobodom i demokratijom"[1], odnosno kao "simbol otpora nepravdi".[2]

Pesma je obrađena i prepevana na mnoge jezike i izvodi je veliki broj umetnika širom sveta, među kojima su i Manu Čao, KUD Idijoti i Goblini. Pesma je korišćena kao filmska muzika za jugoslovenski film iz 1969. Most. Italijanski sveštenik don Andrea Gallo ju je 2012. godine tokom tokom službe izvodio u crkvi u Đenovi.[2]

Tekst uredi

U uglatim zagradama su navedene neke varijante stihova.

Original (italijanski)

Una mattina mi son svegliato,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
Una mattina mi son svegliato
e ho trovato l'invasor.

O partigiano, portami via,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
O partigiano, portami via,
ché mi sento di morir.

E se io muoio da partigiano,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E se io muoio da partigiano,
tu mi devi seppellir.

Mi seppellirai [Mi porterai / E seppellire] lassù in [sulla] montagna,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E seppellire [Mi seppellirai / Mi porterai] lassù in [sulla] montagna
[sotto l'ombra] all'ombra di un bel fior.

E [Tutte] le genti che passeranno
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E [Tutte] le genti che passeranno
Ti diranno «Che bel fior!»

«È questo il fiore del partigiano»,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
«È questo il fiore del partigiano
morto per la libertà!»

Prevod (hrvatskosrpski)

I jednog dana, kad se probudih,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I jednog dana, kad se probudih,
I okupator beše tu.

U partizane, ja moram poći,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
U partizane, ja moram poći,
I imam osjećaj da ću umrijeti.

I ako umrem, kao partizan,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ako umrem, kao partizan,
Ti iskopaj meni grob.

Sahrani me gore, u planinama
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
Sahrani me gore, u planinama
Ispod senke divnog cveta.

I svi oni ljudi, koji tu prođu,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
Će reći „kakav divan cvet“.

I ovo je cvet partizana
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ovo je cvet partizana
koji je umro za slobodu.

Vidi još uredi

Izvori uredi