Belerofont (grč. Bellerophontes) (lat. Bellerophon) je kralj Lakije. Sin korintskog kralja Glauka i njegove žene Eurinome.

Belerofont

Mitologija uredi

Belerofont je bio lep kao bog, a i svojom hrabrošću je bio ravan bogovima. Svi ti kvaliteti nisu pomogli Belerofontu da mu život bude srećniji. Nesretnim slučajem je ubio nekog čoveka u svom rodnom Korintu, Pa je bio primoran da napusti grad. Utočište je pronašao kod kralja Preta, tirintskog kralja. Kralj je zavoleo Belerofonta, ali i kraljeva žena Antija, koja je pokušala da ga osvoji, a kada je Belerofont odbio sve njene ljubavne ponude, Antija je optužila Belerofonta kod svog muža i zatražila od njega da ga ubije. Kralj Pret nije hteo da ubije svog gosta, već ga je poslao kod svog tasta, oca Anteje, Jobata. Pret je, po Belerofontu poslao zapečaćene pločice u kojima je napisao šta se desilo, i sa molbom da ga on, Jobat, kazni smrću zbog uvreda koje je naneo njegovoj kćerci.

Belerofont i Jobat uredi

 
Belerofont i Pegaz
 
Belerofont i Himera

Jobat je primio Belerofonta veoma prijateljski i u njegovu čast je priredio večeru koja je trajala devet dana, a kada je nakon toga pronašao poruku koju mu je poslao kralj Pret, odlučio je da se na neposredan način osveti Belerofontu, jer u Grčkoj je vladalo uverenje da se gost ne sme uvrediti, a kamo li nauditi mu. zato je Jobat smislio zadatke koje bi Belerofont morao ispuniti, a pri rešavanju tih zadataka pretila mu je velika opasnost, pa i smrt. Uspeo je da nagovori Belerofonta da se on sam javi da izvrši te zadatke, a prvi od njih je bio da ubije strašnu Himeru.

Himera je bila neverovatna kombinacija lava, zmije i divokoze. Otac joj je bio strašni Tifon, a majka čudovišna Ehidna. Belerofont je znao da Himeru može savladati samo iz vazduha, pa je krenuo u potragu za krilatim konjem Pegazom.

Belerofont i Pegaz uredi

Za postojanje krilatog konja Pegaza, Belerofont je znao još iz svog rodnog grada, jer je Pegaz često doletao na Akrokorint da tamo pije vode, pa je tako i krenuo u poptragu za njim. Vrebao je konja danima i noćima i napokon ga je i dočekao. Po savetu vrača Polida, on je zauzdao Pegaza zlatnom uzdom koju mu je dala boginja Atina, a zatim je na Pegazu odleteo u Lakiju.

Belerofont i Himera uredi

Belerofont se sa Pegazom spustio u duboku dolinu, nad stenoviti procep gde je živela Himera, i čekao je da ona izmili iz svoje jazbine. Kada se Himera pojavila, Belerofont je pogodio sa strelom, ali je samo ranio tako da ga je ona napala sa svoja tri plamena jezika, i pokušavajući da ga dohvati svojim otrovnim zmijskim repom. Belerofont je, leteći na Pegazu uspevao da izbegne udarce repa i na kraju je savladao i ubio Himeru. Ubijenu Himeru je doneo Jobatu.

Jobat je tada dao novi zadatak Belerofontu. On je morao da krene u borbu protiv divljih Solima, ratnika kojima niko nije bio ravan, ali je Belerofont i njih savladao. Jobat ga je zatim poslao u borbu protiv Amazonki koje su opsedale Likiju, ali Belerofont je i iz te borbe izašao kao pobednik, pa se Jobat uplašio mladog ratnika Belerofonta i poslao na njega odred odabranih likejskih vojnika da ga iz zasede ubiju. Kada se i iz tog sukoba Belerofont vratio sam, porazivši sve vojnike, Jobat je odlučio da ga dočeka sa svim počastima i da mu za ženu da svoju kćerku i polovinu svog kraljevstva.

Belerofont je ostao u Likiji gde su ga svi poštovali, i postao je otac troje dece, Isandre Hipolohe i Laodamije, lepotice kojoj nisam bog Zevs nije mogao odoleti. Ali, i pored takvog života, slavan i poštovan, Belerofont nije bio zadovoljan i za sebe je mislio da je jednak bogovima, pa je osedlao Pegaza i poleteo pravo na Olimp. Takvo nešto, Zevs nije mogao dozvoliti i na Pegaza je poslao besnilo. Pomahnitali leteći konj Pegaz, koga Belerofont nije mogao obuzdati, zbacio je je svog gospodara, i on se survao na zemlju, udario glavom o kamen i izgubio razum. Dugo je godina, Belerofont, pomračenog uma lutao zemljom sve dok se na kraju, nad njegovom sudbinom nije smilovao bog smrti Tanatos i poveo ga sa sobom.

Literatura uredi

  • V. Zamarovski, Junaci antičkih mitova, Leksikon grčke i rimske mitologije, Zagreb 1985, str. 51.
Primordijalna božanstva