Bastasi (Bosansko Grahovo)


Koordinate: 44° 04′ 14" SGŠ, 16° 39′ 23" IGD
Bastasi su naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Bosansko Grahovo koja pripada entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 194 stanovnika.[1]

Bastasi
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Opština/Općina Bosansko Grahovo
Stanovništvo
Stanovništvo ((1991)) 194
Geografija
Koordinate 44°04′14″N 16°39′23″E / 44.07056°N 16.65639°E / 44.07056; 16.65639
Bastasi na mapi Bosne i Hercegovine
Bastasi
Bastasi
Bastasi (Bosne i Hercegovine)

Selo Bastasi se nalazi u opštini Bosansko Grahovo,na tromeđi opština Bosansko Grahovo,Glamoč i Lijevno,smešteno u Donjem Lijevanjskom polju na obroncima planine Staretine.,Od Bosanskog Grahova udaljeno 30 kilometara prema Lijevnu.U centru sela iz planine Staretine izvire periodična rijeka Bastašica koja u toku ljetnjeg perioda presuši,njena dužina je oko 2 kilometara i uliva se u močvaru Ždralovac u donjem Lijevanjskom polju.Na Bastašici se nalazi nekoliko mlinova ili vodenica koje su služile za mlevenje žitarica u jesenjem i zimskom periodu.U selu postoji još nekoliko periodičnih izvora koji takođe kao i Bastašica presuše u letnjim mesecima ,izvori su izvor Krivajice,Manitaš,Majinovac,Vukovića vrelo i Bučkovac.U Bastasima postoje i nekoliko ponora gdje voda iz Donjeg Lijevanjskog polja i Ždralovca u proljetnim mijesecima, uvire u zemlju.U selu se nalaze zaseoci ŠEGRTI,CVIJANI,ĐAPE,KALABE,VUKOVIĆI,LJUBOJE,PETROVIĆI,LOVRE,GORNJI IVETIĆI,DONJI IVETIĆI,KOZOMARE I KOZARI sa oko 65 domaćinstava,stanovništvo koje tu živi vijekovima je Srpske nacionalnosti i pravoslavne vijeroispovesti.Prije drugog svijetskog rata u Bastasima su živjele i porodice GVERO i GUZIJAN koje su odselile iz tog mjesta u toku kolonizacije.Osnovne grane privrede sela Bastasi oduvek su bili stočarstvo i poljoprivreda.Teritirija sela Bastasi dužine je oko 5 kilometara,na istoku graniči sa selom Bogdaše koje se nalazi u Lijevanjskoj opštini a na zapadu se graniči sa selom Nuglašica.Od pojloprivrednih kultura najbolje uspeva krompir,šargarepa,pasulj,luk,kupus,pšenica,ječam i raž a od voća šljiva,kruška,jabuka i drenjina od kojih se preradom prave vrhunske voćne rakije.Od stočarstva stanovništvo je najviše gajilo krave,ovce,koze,konje i kokoške.Vrste drveta koje rastu na planini Staretini su Crni grab,Hrast kitnjak,Jasen,Bijeli grab,Dren,Bukva,Javor,Klen,Divlja kruška,Džanarika,Lješnik,Rašejka,Mukinja,Crveni glog,Trnjina a od četinara najrasprostranjeji su Jela i Smrča kao i Bijeli i Crni Bor.

Istorija uredi

U Bastasima, lokacija zaseoka Đape, postoji Gradina,prvo Ilirsko a zatim i rimsko utvrđenje, nedovoljno istraženo.[2] Naziv sela , vjerovatno, nije slovenski. Čini se da naziv sela podsjeća na nekadašnje prisustvo Rimljana. Na izvoru Bastašice, i praistorijskoj gradini, nađeni su arheolški i epigrafski ostaci, ulomci rimskih nadgrobnih spomenika koji mogu da posvjedoče o nekadašnjem rimskom naselju na ovome lokalitetu. Interesantno je da u južnoj Italiji postoji mjesto zvano Basta. Može biti da su se i livanjski Bastasi ranije zvali Basta, odnosno da su to ime naselju dali rimski legionari, vojnici, među kojima je neko mogao biti iz istoimenog mjesta u južnoj Italiji. Smatra se da je ime sela formirano od italijanske reči "basta", koja se upotrebljava u značenju našeg "dosta", te da ime sela Bastasi podsjeća na nekadašnje prisustvo Rimljana.Inače prije Rimljana Bastase su naseljavala Ilirska plemena Dicijoni i Dalmati kao i ostale gradine u Grahovskom i Lijevanjskom polju.Poslije propasti Rimskog carstva i u toku velike seobe naroda u Evropi,na Balkan a i u Lijevanjsko polje i Bastase dolaze Slavenska Srpska plemena i miješaju se sa doimicilnim Ilirskim stanovništvom. U selu Bastasima postoje i tragovi Vizantije ranog i kasnog srednjeg vijeka.Na mjestu zvanom Arsenovka,u blizini Ilirske gradine kod zaseoka Đape, pronađeni su ostaci crkve iz srednjeg vijeka i groblje,dok se u širem rejonu sela Bastasi nalazi veliki broj stećaka iz tog vremena ili nadgrobnih spomenika sa velikim kamenim pločama.Postoje i dokazi o vladavini Osmanlijskog carstva,blizu zaseoka Kalabe ,na mjestu zvanom Mašat nalazi se Tursko groblje.Legenda kaže da je na tom mjestu Srpski uskok Stojan Janković iz Ravnih Kotara sustigao Turski karavan koji je dolazio iz Dalmacije I Mletačke republike i išao za Glamoč , kada su prešli granicu na Dinari,sustigao ih je na tom mjestu,vojnike i trgovce pogubio a karavan opljačkao.Na tom mjestu je ubijen u borbi i tu sahranjen Glamočki Kuna Hasan-aga.Na putu iz Bastasa prema selu Nuglašica nalazi mjesto koje se zove Bešir,na tome mjestu je ubijen i tu sahranjen Turski haračlija Bešir iz Lijevna koji je za Lijevanjskog bega Firdusa sakupljao porez od Srpske raje u Donjem Lijevanjskom polju.Opljačkali su ga i ubili hajduci koji su sišli sa planine Staretine.U narodu toga kraja i danas postoji legenda o nekom hajduku kojeg su zvali Čorba i koji je dugo vremena harao planinama Staretinom i Šatorom i okolnim selima i bio strah i trpet za Turske karavane i haračlije.U Bastasima ispod zaseoka Šegrti i danas u polju Ždralovcu postoji bunar kojeg je taj hajduk iskopao da bi u ljetnim mjesecima pio vodu i zove se Čorbin bunarić.Legenda kaže kada su ga Turci uhvatili,bio je sakriven u plastu sijena sa velikom količinom opljačkanog Turskog blaga,kasnije su ga Turci u Lijevnu mučili i nabili na kolac.U toku Bosanskog ustanka veliki broj Bastašana se priključio ustanicima kod Bosanskog Grahova i na Dinari a poslije propasti i gušenja ustanka od strane Turske vlasti,nekoliko godina su ustanici bili u izbjeglištvu u Dalmaciji . Početkom prvog svjetskog rata muško stanovništvo sela Bastasa je nasilno mobilisano od strane Austrougarske carevine i poslato na frontove protiv Srpske i Ruske vojske . U prvim borbama su se Bastašani predavali i priključivali Srpskoj i Ruskoj armiji i kasnije učestvovali u probijanju Solunskog fronta i oslobađanju Srbije i cijele Jugoslavije od Austrougarskog i Njemačkog okupatora.Veliki broj njih je poslije rata za svoju iskazanu hrabrost i ratne zasluge od strane Kralja Petra Karađorđevića nagrađena ordenjem za hrabrost i dodeljivanjem besplatne zemlje u Vojvodini i Slavoniji poslije čega je veliki broj njih sa svojim porodicama odselio i kolonizirao u Vojvodinu i Slavoniju.Drugi svijetski rat 1941 i ustaški pokolj Srpskog stanovništva u Lijevnu kao i u srpskim selima oko Lijevna u julu mjesecu natjerali je mještane sela Bastasa da se priključe ustanku koji je 27 jula podignut kod Bosanskog Grahova.30 jula 1941 g.na Ognjenu Mariju, u donjem Lijevanjskom polju desio se nezapamćeni pokolj srpskog stanovništva u selima ČelebićBojmunti,Radanovci,Donji Rujani,Prolog i Golonjevo i u Livnu od strane Hrvatskih ustaša gdje je ubijeno,zaklano i u jame ubačeno oko 1700 muškaraca,žena i djece.Oni koji su uspjeli nekako izbjeći ispred ustaškog noža,sklonili su se u srpska sela prema Grahovu tako da je veliki broj srpskih izbjeglica iz Čelebića,Bojmunata i Radanovaca utočište i spas našao i u selu Bastasima.Da bi spriječili dalji pokolj srpskog življa i ustašku ofanzivu prema srpskim selima na teritorii opštine Bosansko Grahovo,gdje su ustaše planirale da na Svetog Iliju 2. avgusta na veliki narodni sabor u Crnom Lugu, naprave još jedan pokolj nad nezaštićenim Srpskim stanovništvom,ustanici formiraju odred "STARAC VUJADIN" u koji ulaze i Bastašani i nakon nekoliko dana borbi,potiskuju ustaške jedinice u Lijevno .O stravičnom ustaškom pokolju i zločinu u Čelebiću i Donjim Rujanima kasnije je pjesnik Ivan Goran - Kovačić napisao potresnu poemu "JAMA" , a novinar Budo Simonović je objavio knjigu "OGNJENA MARIJA LIVANJSKA".Formiranjem 4. Krajiške udarne brigade na Tičevu kod Grahova ,znatan broj Bastašana odlazi u tu partizansku jedinicu.1942 godine u Lijevanjsko polje dolazi 2. Proleterska udarna brigada i prisilno mobiliše više od 600 mladića u srpskim selima u Lijevanjskom polju od čega i veliki broj Bastašana koji su kasnije u borbama po Hercegovini,Crnoj gori,Sutjesci i Neretvi ostavili svoje kosti i neznane grobove. Poslije podizanja ustanka nekoliko Bastašana se priključuje Dinarskoj četničkoj diviziji vojvode Momčila Đujića i cjeli ratni perijod ostaju u blizini i zaštiti svojih sela a 1944 godine se predaju saveznicima u Sloveniji .U 2. svijetskom ratu poginulo je 75 Bastašana kojima je kod osnovne škole u Bastasima, podignut veleljepni spomenik koji je porušen 1995 godine od strane Hrvatske vojske.Poslije rata 1946,1947 veliki broj Bastašana je za vrijeme kolonizacije odseljen u Vojvodinu,najviše u Nakovo i Mokrin kod Kikinde.Jedan manji broj se poslije nekoliko godina vratijo u zavičaj prvenstveno zbog neprilagođavanja na klimu i ravničarski način života.Poslije raspada SFR Jugoslavije i građanskog rata 1992 godine Bastasi su sastavni dio Republike Srpske sve do 23. Decembra 1994 godine kada ga okupira ,pljačka i spaljuje Hrvatska vojska i gdje je linija fronta bila 8 mjeseci.Poslije rata u selo Bastase se vratilo svega 15 Srpskih domaćinstava i to uglavnom staračkih.

Treba navesti i podatak da se u Bastasima nalazio rudnik boksita. Po narodnoj pjesmi tu su u sedamnaestom vijeku radili Saksonski rudari iz Njemacke.

Stanovništvo uredi

Nacionalnost 1991.
Srbi 194
Muslimani 0
Hrvati 0
Jugosloveni 0
ostali 0
Ukupno 194

Privreda uredi

Reference uredi

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine. 
  2. RIMSKA UTVRDENJA U BiH S OSOBITIM OSVRTOM NA UTVRDENJA KASNE ANTIKE -IRMA ČREMOŠNIK Topniška 62, YU-61000 Ljubljana,1990

Vanjske veze uredi

Šablon:Bosansko Grahovo