Barauova burnica
Barauova burnica (lat. Pterodroma baraui) je morska ptica srednje veličine iz porodice zovoja. Glavno stanište joj je otok Réunion u Indijskom oceanu.
| Barauova burnica | |
|---|---|
.JPG)
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Procellariiformes |
| Porodica: | Procellariidae |
| Rod: | Pterodroma |
| Vrsta: | P. baraui |
| Dvojni naziv | |
| Pterodroma baraui Jouanin, 1964 | |
Naziv uredi
Ime je dobila u znak sjećanja na Armanda Baraua, inženjera poljoprivrede i ornitologa, koji je živio na Réunionu. Opisana je tek 1964. iako je bila otprije poznata lokalnim ljudima.
Opis uredi
Barauova burnica je duga oko 40 cm. Perje na trbušnom dijelu joj je bijele boje, kljun je crn, a leđni dio tijela je tamno siv. Na leđnoj strani krila i samim leđima vidljiva je šara u obliku slova "M".[1]
Stanište uredi
Stanište barauove burnice se proteže duž Indijskog oceana, od otoka Réunion do zapadne Australije i Indonezije. Velika većina populacije gnijezdi se na otoku Réunion.
Ponašanje uredi
Prehrana uredi
Pelagična je vrsta, hrani se malim ribama veličine do 10 cm, lovom iz površine i ronjenjem. Ponekad se pridružuje drugim vrstama morskih ptica u zajedničkom lovu.
Razmnožavanje uredi
Posebnost ove vrste je da se gnijezdi i formira kolonije vrlo daleko od obale i na velikim nadmorskim visinama. Ove ptice kopaju rupe u tlu u kojima se gnijezde na nadmorskoj visini od 2400 - 2700 metara. Inkubacija traje 55 dana i mladunci su u stanju letjeti oko 100 -120 dana nakon izlijeganja, te napuštaju gnijezdo između novembra i februara.[2]
Zaštita uredi
Barauova burnica je klasificirana kao ugrožena vrsta.[3] U prošlosti se broj jedinki smanjio radi izlova, ali nakon zabrane lova na tu pticu broj jedinki se povećao. Današnji uzroci ugroženosti su introducirane vrste u njihovom staništu kao i svjetlosno onečišćenje. Ova je ptica izuzetno osjetljiva na umjetne izvore svjetla koje dezorijentiraju mlade jedinke koje zamjenjuju svjetla za bioluminescentne organizme kojima se hrane. To dovodi do padova i ozljeđivanja oko 40% mladih jedinki u prvoj godini samostalne potrage za hranom. Zadnjih godina provode se mjere zamračivanja umjetnih izvora svjetla u područjima koje ove ptice nastanjuju.[4]
Reference uredi
- ↑ Brooke, M. (2004). Albatrosses And Petrels Across The World Oxford University Press, Oxford, UK ISBN 0-19-850125-0
- ↑ „Barau’s Petrel”. Important Bird Areas factsheet. BirdLife International. 2014. Pristupljeno 2014-03-06.
- ↑ Barauova burnica na iucnredlist.org, pristupljeno 3. februara 2015.
- ↑ Le Correa, M., Ollivier, A., Ribesc S., Jouventin, P., (2002) "Light-induced mortality of petrels: a 4-year study from Réunion Island (Indian Ocean)" Biological Conservation 105: 93–102 [1]