Bakt ili baqt (arapski: بقت) je naziv za mirovni sporazum koga su 652. sklopili arapsko-muslimanski Rašidunski Kalifat sa jedne, i nubijsko-kršćansko kraljevstvo Makurija sa druge strane. Poznat je kao jedan od najdugovječnijih mirovnih sporazuma u historiji, s obzirom da su se njegove odredbe poštovale gotovo sedam vijekova, te omogućili miroljubivu koegzistenciju između muslimanskog Egipta i kršćanske Nubije.

Sporazumu je prethodilo nekoliko godina rata između Makurijaca i Arapa koji su početkom 640-ih bili osvojili Egipat. Godine 651. ili 652. je arapska vojska pod Abdulahom ibn Sadom krenula na pohod na jug kako bi pokorila Makuriju; taj je pohod doživio neuspjeh u drugoj bitci kod Dongole te je Abdulah bio prisiljen pregovarati o miru sa makurijskim kraljem Qaliduratom.

Ne postoji nijedna sačuvana kopija sporazuma, a izvori o njemu potiču iz tekstova napisanih nekoliko vijekova kasnije. Prema njima su se obje strane dogovorile da više neće napadati jednu drugu, da će priječiti naseljavanje stanovnika preko granice, da će međusobno izručivati odbjegle zločince, ali i da će dozvoljavati slobodan prolaz i trgovinu svojim podanicima. Makurija se obavezala sagraditi džamiju u Dongoli za muslimanske posjetioce, kao i svake godine isporučivati po 360 robova; Egipat se, pak, obavezao zauzvrat Makuriji isporučivati pšenicu, vino, konje i drugu robu.

Baqt je kasnije izazvao kontroverze među islamskim teolozima, s obzirom da se mogao protumačiti kao kršenje obaveze muslimana da šire islam, odnosno kao sporazum dva ravnopravna entiteta, a ne islamskog sizerena i kršćanskog vazala od kojih potonji plaća džiziju. Neki od muslimanskih historičara su odluku arapskih muslimanskih vladara tumačili time da Makurija jednostavno nije izgledala vrijedna ratovanja, te da se mir na južnim granicama jednostavno više isplatio. U svakom slučaju, baqt je Makurija nastavio plaćati i Omejadima, Abasidima, Fatimidima, Ajubidima sve dok Mameluci u 14. vijeku nisu pokrenuli pohod kojim je Makurija pokorena. Baqt se nastavio plaćati i nakon što se njeno područje islamiziralo, odnosno makurijske obaveze prema Egiptu su preuzeli lokalni sudanski sultanati.

Literatura uredi

  • Shinnie, P.L. "Christian Nubia." The Cambridge History of Africa: Volume 2, c. 500 B.C.A.D. 1050 edited by J.D. Fage. Cambridge: Cambridge University Press, 1978, str. 556–88. ISBN 978-0-521-21592-3
  • Jakobielski, S. 1992. Chapter 8: "Christian Nubia at the Height of its Civilization." UNESCO General History of Africa, Volume III. University of California Press. ISBN 978-0-520-06698-4