Autonomna estonska gubernija

Autonomna estonska gubernija
Autonoomne Eestimaa kubermang
Эстля́ндская автоно́мия
Autonomna gubernija Ruske Republike
  
 
  
1917. – 1918.   
Zastava Grb
Zastava Grb
Glavni grad Reval
Vlada Autonomna gubernija
Komesar
 - 1917. Jaan Poska
Legislatura Estonska provincijska skupština
Historija Novi vijek
 - Februarska revolucija 12. april 1917.
 - Suverenitet 28. novembar 1917.
 - Pripajanje Narve i Ivangoroda 3. januar 1918.
 - Deklaracija nezavisnosti 24. februar 1918.
Danas dio  Estonija

Autonomna estonska gubernija (estonski: Autonoomne Eestimaa kubermang, ruski: Эстля́ндская автоно́мия) bila je autonomna gubernija - Ruske Republike koja je egzistirala od novembra 1917. do februara 1918.[1]

Historija uredi

Autonomna estonska gubernija nastala je kao rezultat ruske Februarske revolucije 1917. Po uzoru na nju i u Estoniji je izbio val štrajkova i demonstracija. Osnivani su sovjeti po tvornicama, kasarnama, selima i gradovima i brojne političke partije. Demonstranti su 2. marta 1917. srušili carsku gubernijsku vladu u Tallinnu, oslobodili političke zatvorenike i formirali narodnu miliciju.[1]

Privremena vlada Ruske Republike odobrila je 3. januara 1917. dekret o novoj upravi Estonske gubernije, time je ona postala Autonomna estonska gubernija.[1]

Za vrijeme Ruskog Carstva Estonija je bila podijeljena na dvije gubernije; Estonsku na sjeveru (taj teritorij je otprilike odgovarao Danskoj Estoniji) i sjevernog dijela Latvijske gubernije, u kom su većina stanovnika bili Estonci. Ta dva područja spojena su dekretom Privremene vlade Ruske Republike u martu 1917.[2]

Privremena vlada Ruske Republike je 5. marta za komesara Estonske gubernije postavila Jaana Poska, gradonačelnika Tallinn]]a, koji je iz redova Estonaca izabrao rajonske komesare i komandire milicije.[1]

Organizirani su opći izbori za Estonski gubernijski sovjet (estonski: Maapäev) - privremeni parlament, u kom su velik broj mandata dobile su menjševičke i boljševičke frakcije Ruske socijal-demokratske radničke partije.[3] Prva sjednica Gubernijskog sovjeta (Maapäev) održana je na Tallinnu 1. maja 1917.[1] Odnosi između estonskih patriota i onih koji su bili naklonjeni boljševičkim idejama bili su napeti, tako da je među njima izbijalo mnogo sukoba.[1]

U aprilu 1917. uz dopuštenje Privremene vlade Ruske Republike, u Ruskoj carskoj vojsci formirane su prve estonske nacionalne jedinice, koje su kasnije su spojene u estonsku diviziju.[1]

Dva dana prije Oktobarske revolucije u Sankt Peterburgu, 5. novembra 1917. lider estonskih boljševika Jaan Anvelt poveo je svoje ljevičarske istomišljenike u Tallinn i 9. novembra silom preuzeo vlast od komesara Jaana Poske. Ali je Estonski gubernijski sovjet (Maapäev), odbio priznati taj čin, proglasivši ga pučem, i povukao se u ilegalu.[3]

Za vrijeme vladavine proboljševičkog estonskog sovjeta, Ants Dauman, novoizabrani gradonačelnik Narve, uz dopuštenje Sveruskog centralnog politbiroa organizirao je referendum na kom su građani trebali odlučiti da se gradovi Narva i susjedni Ivangorod maknu iz Petrogradske gubernije i priključe novoj Autonomnoj estonskoj guberniji.[3] Kako je 80% stanovnika glasalo za, estonski politbiro priznao je rezultate referenduma i teritorijalno proširenje Estonije. Iako se to dogodilo pod boljševičkim režimom, i kasnija estonska vlada je priznala referendum i priključenje Narve i Ivangoroda Estoniji.[3]

Na izborima za estonsku Ustavotvornu skupštinu održanim 1918. političke partije koje su bile za estonsku nezavisnost dobile su gotovo 2/3 glasova, a sudeći prema međurezultatima, boljševici su pali na 37,1%. Razočarani boljševici prekinuli su izbore i proglasili izvanredno stanje u grad]]ovima 27. januara, i počeli progoniti političke protivnike.[1]

U februaru 1918. nakon propasti Brest-Litovskih mirovnih pregovora između Ruske SSR i Njemačkog Carstva, Njemačka carska vojska je okupirala Estoniju, a boljševičke snage su se povukle u Rusiju.[3] Dan prije nego što su njemačke snage ušle u Tallinn - 23. februar 1918., Estonski komitet spasa Estonskog sovjeta Maapäeva izašao je iz ilegale i izdao Deklaraciju o nezavisnosti.[3]

Taj dan se i danas slavi kao dan Estonske nezavisnosti, iako je Estoniji nakon tog trebalo gotovo 9 mjeseci da se oslobodi od okupacionih snaga. Prvo su se povukle njemačke snage nakon kapitulacije 11. novembra 1918., a nakon tog i Crvena armija koja se nakratko vratila i okupirala Estoniju.[3]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Eesti iseseisvuse sünd (1917–1920) (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 19.12. 2021. 
  2. „Эстляндская губерния” (ruski). Большая российская энциклопедия. Arhivirano iz originala na datum 2021-12-15. Pristupljeno 20.12. 2021. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 „Autonomous Governorate of Estonia explained” (engleski). Everything Explained. Pristupljeno 19.12. 2021. 

Vanjske veze uredi